Predsjednik Međunarodnog saveza slijepih, 1970. godine, proglasio je 15. oktobar Međunarodnim danom bijelog štapa, kao znak sjećanja na ovaj dan 1930. godine, kada je Guilly d’Herbmont pokrenula inicijativu za korištenje bijelog štapa kao zaštitnog znaka slijepih osoba. Međunarodni dan bijelog štapa u svijetu se slavi još od 1964. godine, kada je tadašnji predsjednik SAD-a Lyndon Johnson proglasio navedeni datum Danom bijelog štapa. Ovo pomagalo za kretanje slijepih osoba postalo je i simbol njihove nezavisnosti i samostalnosti.
U Bosni i Hercegovini živi više od 5000 osoba sa oštećenjem vida. Njihova svakodnevnica obilježana je, nažalost, poteškoćama u zapošljavanju, neadekvatnim informiranjem u tehnikama dostupnim slijepim osobama (brajovo pismo, štampa sa uvećanim slovima, zvuk itd.), te u nabavci tiflo-tehničkih pomagala, kao i sa drugim poteškoćama koje dijele sa svojim sugrađanima i drugim osobama koje očekuju pomoć i podršku države i društva.
Međunarodni dan bijelog štapa u našoj se zemlji obilježava se sa ciljem upoznavanja najšire javnosti sa problematikom slijepih osoba.
Svakodnevni problemi slijepih osoba gotovo su nezamislivi onima koji vide. Od rupe na cesti, do pristupa prodavnici, informaciji, državnim institucijama, oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide. Bijeli je štap produžena ruka slijepe osobe, sve ostalo što je izvan njegovog domašaja potpuna je nepoznanica, ali i opasnost za osobu koja ne vidi. Sljepoća je uvijek bila i ostaje težak problem pojedinca, njegove porodice i društva, pa je stoga nužno konstantno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih osoba. Ovoj populaciji moderna tehnologija uveliko je olakšala život, ali i dalje, bez obzira na moderna poboljšanja, postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo permanentnim radom i pomaganjem svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invalidnosti.
Slijepe osobe kao i druge osobe s invaliditetom još uvijek se susreću sa problemima diskriminacije. Da bi se što bolje i brže integrirali u društvenu zajednicu, treba uključiti sve segmente društva. Nažalost, te se osobe često nalaze na marginama sredine u kojoj žive – slabijeg su socijalnog statusa, uglavnom nezaposleni, nedovoljno obrazovani, a u životu se susreću s mnogim predrasudama i preprekama.
