Banja Koviljača: U očekivanju posla decenije

TV SLON UZIVO RADI OSLON UZIVO 

INTERVJU: dr. Aleksandar Jokić, v.d. direktora Specijalne bolnice za rehabilitaciju Banja Koviljača

Ljiljana Rebronja

Kada je 2015. godine prim. mr. sci med. dr Aleksandar Jokić, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, subspecijalista balneoklimatologije, master menadžer, stao na čelo Specijalne bolnice za rehabilitaciju Banja Koviljača, bio je to novi početak na putu njenog razvoja i dalje transformacije, ne samo u modernu, na svjetskim standardima utemeljenu zdravstvenu ustanovu i savremeni wellness & spa centar po ugledu na najveće evropske centre, već u ustanovu koja je još ozbiljnije preuzela na sebe ulogu nosioca pozitivnih, kvalitativnih promjena u ovoj kraljevskoj banji. Šta se sve od tada promijenilo zahvaljujući menadžeru koji je stručnjak u svojoj profesiji, lider na funkciji, pravi vizionar ali, prije svega, čovjek, humanista… i šta će se tek promijeniti, saznaćete u ovom inspirativnom intervjuu sa prvim “Ambasadorom dobre usluge” u wellness & spa industriji u Srbiji, u kategoriji GM godine.

Verovao sam u sebe i svoj tim

Vi ste dugogodišnji ugledni ljekar u Banji, a od 2015. godine ste na čelu Specijalne bolnice za rehabilitaciju Banja Koviljača. Kakav je to bio izazov za vas? Šta ste očekivali, a šta sigurno znali da možete da uradite sa svojim timom?
– Kada je 2015. godine dr. Nikola Sremčević, poslije punih 28 godina provedenih na čelu ove ustanove, otišao u penziju, bilo je logično da ga na toj poziciji zamjeni neko od njegovih najbližih saradnika. Obzirom da sam ja do tada uveliko bio njegov pomoćnik za medicinske poslove, član UO bolnice i rukovodio wellness centrom i marketingom, odluka ministra zdravlja da meni dodjeli mandat nije bila iznenađenje. Ali je za mene lično, to bio veliki izazov, jer je tada još uvijek bila aktuelna ubrzana privatizacija banja, na snazi je bila zabrana zapošljavanja u javnom sektoru, a nova sezona – na pragu. Kapaciteti nisu bili popunjeni, nije bilo dovoljno zaposlenih, a kod većine se osjećao strah za dalje poslovanje Specijalne bolnice i, naravno, njihovu ličnu sudbinu.
Vjerovao sam u sebe i svoj tim, ali je bilo važno očuvati njihovo samopouzdanje!

Dao sam sve od sebe da uvjerim nadležne u resornom ministarstvu i Vladi Srbije da ustanova koja posluje na tržištu sa 70% dohotka ima perspektivu, ali da mora da pruža kvalitetnu uslugu, da ima dovoljno edukovanog kadra i da ne treba da se gasi već da proširuje svoje poslovanje. Iste godine sam uspostavio saradnju sa ministrima turizma u Vladi Republike Srpske i Vladi Tuzlanskog kantona, obzirom da se naslanjamo na te regije u BIH odakle nam dolazi sve više gostiju. Obilazio sam gotovo sve velike javne i privatne ustanove i sindikalne organizacije nudeći saradnju sa našom ustanovom, a u isto vrijeme se trudio da se naš ugovor sa RFZO i PIO fondom realizuje i poboljša. Znao sam da se odluke o budućnosti naše ustanove donose u Beogradu, te sam se trudio da što više upoznam nadležne u ministarstvima i Vladi Srbije kako bolnica posluje i koje su naše mogućnosti. Ubrzo smo dobili i novi Upravni i Nadzorni odbor i naša zajednička borba za bolje sutra je počela.

Stavio sam čoveka u centar sistema

Kojom ste se idejom vodili svih ovih godina? U šta vjerujete, čemu težite? U čemu nalazite najveću inspiraciju za posao?
– Vodio sam se idejom da se trud i rad uvijek isplate. Davao sam saradnicima lični primjer. Ne štedeći sebe želio sam da i od njih izvučem maksimum. Čovjek je najvažnija karika u svakoj instituciji, pa i kod nas. Stavio sam čovjeka u centar sistema, kako čovjeka koji se liječi, tako i čovjeka koji liječi. Potrudio sam se da se bavim ljudima. Nastavio sam da stimulišem naše zaposlene i novčano i boljim uslovima rada, dopunskim osiguranjima, ali i rješavanjem njihovih ličnih problema. Pobrinuo sam se da što veći broj njih dobije ugovore o radu (umjesto do tada volonterskih), da se ponovo isplaćuju jubilarne nagrade, da radnici opet poslije dužeg perioda učestvuju na radničkim sportskim igrama, uveo korporativne proslave za sve zaposlene, razmjenu radnika sa drugim sličnim ustanovama… Vjerujem da samo edukovan, stimulisan i motivisan radnik može da pruži maksimum za svoju ustanovu (tim) i da tako stvori dodatnu vrijednost za sve.
Ono čemu uvijek težim jeste timski rad, ali da se uvijek jasno zna ko u timu donosi odluke. Ko ima odgovornost. Želim da svi u menadžmentu, počevši od svojih prvih saradnika, osjećaju odgovornost, a ne samo da misle o privilegijama. Pored uobičajenih sastanaka sa članovima medicinskih timova, uveo sam dva puta nedeljno i obavezne sastanke sa svim rukovodiocima nemedicinskih službi, kako bi svi uvijek znali šta treba uraditi i šta nije urađeno. Od svakog zaposlenog uvijek tražim da radi ono što mu piše u Ugovoru o radu, da na poslu daje maksimum, a da sve drugo ostavi po strani i da o „velikim temama“ razmišlja poslije radnog vremena. Često na tim sastancima govorim da nije bitno šta misle jedni o drugima, već je bitno koji je to rezultat koji mi kao tim postižemo. Kada neko govori o nama, važno je imamo li rezultat ili ne! Zato smo na čelnim pozicijama u firmi.

U čemu nalazite najveću inspiraciju?
– Inspiraciju nalazim najprije u svojoj porodici, jer kada čovjek daje sebe na poslu, uvijek je porodica ta koja trpi. Stoga se trudim da im nadoknadim pažnju u svakom slobodnom trenutku koji provodimo zajedno.
Takođe, nalazim je i u rezultatima rada. Svaki novi uspjeh, kako lični tako i poslovni, prosto nas tjera naprijed i obavezuje na novu borbu i nove pobjede. Svaki osmjeh i zadovoljstvo postignutim rezultatima kod zaposlenih daje mi novu dozu energije, jednako kao i zadovoljstvo naših pacijenata!

GM mora da bude LIDER

Šta vas odlikuje kao GM-a? Koje osobine i navike smatrate ključnim za vaš uspeh?
– Teško je govoriti o sebi… GM je na tu funkciju izabran i/ili postavljen, ali veoma je važno da shvati da on nije samo menadžer – upravitelj, već da mora da bude lider! Mora svojim primjerom da utiče na rad svojih saradnika, da i u njima pokrene liderstvo, da se rad ustanove ne smatra samo pukim sprovođenjem radnih procesa, već da se teži nečem uzvišenijem, boljem, što će u budućnosti donijeti poboljšanje.
Ključno je da GM ima viziju, hrabrost, istrajnost, da bude komunikativan, da zna da sasluša saradnike, da posjeduje moć pregovaranja i da ima strpljenja da prihvati sve one udare sa strana koji se dešavaju svakom lideru na putu ka vrhu. Važna je i kontrola sprovođenja usvojenih standardnih operativnih procedura (SOP), kako bismo bili sigurni da svaki zaposleni radi svoj posao kako treba. Tada su mogućnosti nastanka problema minimalne, a rezultat rada gotovo zagarantovan. Naravno, sve ovo djeluje jednostavno za sprovođenje, ali ove „finese“ razlikuju uspješnije od onih manje uspješnih.

Kad već govorimo o vizionarstvu, kakva je vaša vizija razvoja Specijalne bolnice? Koje ste ciljeve postavili za sebe, a koje za svoje saradnike?
– Dobar dio moje vizije SB već se uveliko ostvaruje. Sa našim radom upoznat je ministar zdravlja, predsednik Vlade Srbije, predsednik Srbije, mnogi ministri, čelni ljudi RFZO i PIO fonda, državnih agencija, javnih preduzeća, kulturni i sportski radnici, dijaspora, institucije u Republici Srpskoj, Tuzlanskom kantonu, Distriktu Brčko ali je jako važno što se o nama govori i u Penzionom fondu Austrije (PVA) sa kojima smo ušli u pregovore o poslovnoj saradnji.
Cilj je dalji razvoj ustanove, obnova svih objekata koje je RDI dao 2016. godine Bolnici na upravljanje, privlačenje novih gostiju koji bi dolazili zbog kulturnih manifestacija, kongresa, sportskih takmičenja, šopinga… sve to imalo bi krajnji cilj transformaciju ustanove u jedno moderno evropsko prirodno lječilište u kojem će se uvek tražiti mjesto više. Obzirom na stil i kvalitet gradnje, ja verujem da su ga tako i Karađorđevići zamišljali.

Rezultati za ponos ali nema opuštanja

U Specijalnu bolnicu je nekoliko posljednjih godina mnogo ulagano. Nije izostala ni pomoć države. A rezultat svega toga je – uspeh! Zato je zanimljivo čuti od vas šta je to čime se zaista ponosite?
– Mnogo toga! Na samom isteku 2018. obiježili smo 160 godina rada lječilišta i tim povodom štampali Monografiju, sredstvima Vlade Srbije i ličnim zalaganjem predsjednika Srbije završena je obnova čuvenog Kursalona koji je sagrađen 1932. za Kralja Aleksandra Karađorđevića, a sada njime upravlja Specijalna bolnica. Poslije duže pauze organizovan je Svetosavski bal, potom smo gostima i sugrađanima priredili koncert Beogradske filharmonije, nastup Beogradskog festivala igre, operski melanž, koncert Nevernih beba, koncert kvarteta Beogradske filharmonije… S druge strane, poslovanje bolnice iz godine u godinu obara sve rekorde, bilo da je u pitanju liječenje, dijagnostika, usluge wellness-a… Za protekle četiri godine poboljšanja poslovanja su u opsegu od 30-40%, u poslovanju wellness centra čak i 80%. Danas u bolnici radi 100 radnika više nego prije samo 4-5 godina. To je suština naših napora i zalaganja.
O svemu tome svjedoče brojne nagrade, čak 8 značajnih priznanja u protekloj godini, od kojih četiri za mene lično i četiri za bolnicu. Lično sam ponosan na prvo priznanje “Ambasador dobre usluge” u wellness & spa industriji, u kategoriji GM godine, kao i na nacionalnu nagradu “Oskar kvaliteta” u Javnom sektoru Srbije. Mi smo apsolutni šampioni kvaliteta Srbije za 2019!


Rezultatima moramo biti zadovoljni, ali nema opuštanja. Treba dalje da radimo na podizanju kvaliteta usluga, da uvodimo nove standarde, da se borimo za nova finansijska sredstva kako bi proširili smještajne i terapijske kapacitete i izašli u susret svim zainteresovanim korisnicima usluga. S druge strane, započeli smo saradnju sa Fakultetom organizacionih nauka iz Beograda što će imati za cilj kontinuiranu edukaciju našeg menadžmenta iz oblasti upravljanja.

Dolaze bolji dani

Šta konkretno planirate u 2020. i kako uopšte vidite budućnost Specijalne bolnice?
– U najskorijoj budućnosti očekujem pozitivne vijesti iz Beča. Iskreno se nadam da možemo da ispunimo zadate standarde rehabilitacije ove evropske zemlje u kojoj živi i radi oko 300.000 naših zemljaka. Očekujem da sklopimo ugovor sa njihovim Fondom i da počnemo tržišno da poslujemo sa njima. To bi bio posao decenije, a možda i vijeka, koji bi donio siguram posao po znatno većoj cijeni budućim generacijama. Očekujem, takođe, da se već tokom ove godine sprovede najava predsjednika Vučića (Srbija 2025) o nastavku ulaganja države u obnovu Bolnice, čime bi se proširio naš wellness centar na dodatnih 3.000 kvm. Time bismo dodatno uposlili još mladih ljudi. Ako bude više sredstava, nastavićemo rekonstrukciju Vile Bosna, Upravne zgrade, a potom i vile Koviljača. Ako tu dodamo početak gradnje brze saobraćajnice do Šapca i spajanja sa autoputem, zatim početak obnove Hotela Podrinje i Gučevo od strane sadašnjih vlasnika, sigurno možemo reći da za Banju Koviljaču i Specijalnu bolnicu dolaze mnogo bolji dani. Biće više gostiju,više usluga, više posla za sve!
Ono što je sigurno i što se vidi jeste činjenica da od vremena Karađorđevića u Banju Koviljaču nije ulagano više sredstava od strane države Srbije. A to je ono što nam daje nadu za bolju budućnost.

Izvor: www.turistickisvet.com