Bivši brigadir Oružanih snaga o dešavanjima oko MUP-a TK: ”Ko zadnji ostane neka ugasi svjetlo…”

 
Bivši brigadir Oružanih snaga BiH u penziji Izudin Maleškić napisao je otvoreno pismo oko dešavanja u MUP-u Tuzlanskog kantona. Pismo prenosimo u cjelosti:

„Bosna šaptom pade“, izreka je koja se odnosi na osmansko osvajanje Bosanskog Kraljevstva, što ga je u maju 1463. izvela vojska sultana Mehmeda II. Fatiha. Nešto više od 500 godina kasnije, na Bosnu je ponovo krenuo jedan drugi osvajač i Bosna sada šaptom ne pade. Sinovi Bosne i Hercegovine nisu dozvolili da osvajači pobodu svoje pobjedničke zastave. Ali, vrlo brzo strahote rata zamijeniše „strahote“ mira. U početku ekonomske prilike, a kasnije i drugi razlozi natjeraše mnoge sinove Bosne da je šaptom napuštaju, napuštaju je i dan danas u sve većem i većem broju. Danas, samo dvadeset četiri godine kasnije svakodnevno svjedočimo novom, možda i najstrašnijem, nekonvencijonalnom neprijatelju Bosne zbog kojeg ona ponovo šaptom pada, a to je kriminal i korupcija. Jedan od stubova odbrane od kriminala i korupcije svakako su i ministarstva unutrašnjih poslova (MUP-ovi). Dešavanja ovih dana u MUP-u Tuzlanskog Kantona svakako zavrijeđuju pažnju svih i niko na njih ne bi trebao ostati nijem, od profesionalaca, intelektualaca, pa do samih građana. Danas se Bosna brani ličnim integritetom, perom i riječju. Smjene, razriješenja i postavljenja na raznim pozicijama ili u odborima dešavala su se i dešavaće se i u buduće, pa tako i na poziciji direktora Uprave policije MUP-a TK ili u Nezavisnom odboru za praćenje i ocjenjivanje rada direktora Uprave policije MUP-a TK. Ipak ima nešto u ovim dešavanjima u MUP-u TK što svakako zabrinjava, i o čemu se mora pisati i govoriti. Kao uniformisano lice u penziji bio sam osoba koja je ocjenjivala i bio ocjenjivan. Sa dozom žaljenja i razočarenja mogu samo konstatovati da je i u MUP-u TK ocjenjivanje svedeno samo na formu i instrument trenutnih potreba, a nije ono što u stvari  treba biti, a to je vrijednovanje sveukupnog rada, zalaganja i postignuća ocjenjivanog za periode ocjenjivanja. U ambijentu u kojem živimo, posmatrajući sa aspekta sigurnosti građana pa do očitog postojanja kriminaliteta svaka ocjena „5“ ne može ništa drugo biti do jednog neprofesionalnog pristupa ocjenjivača u procesu ocjenjivanja, i ocjena kao takva sigurno je uvijek nečim motivirana. S druge strane ocjena „1“ za bilo koje lice koje dođe do pozicije direktora Uprave policije MUP-a TK, a koje je moralo imati uspješnu karijeru i time zavrijediti jednu tako visoku poziciju, izgleda bezobrazno nekorektno da iko normalan može povjerovati u obrazloženje jedne takve ocjene. U situaciji kada imate dijametralno suprotne ocjena za jedno te isto lice postavlja se logično pitanje motiva za takve ocjene. Ako ocjenu „5“ zanemarimo kao tendencioznu, sa aspekta profesionalizma teško utemeljenu jer je ipak „prenapuhana“, ocjena niže sigurno bi mogla proći bez preispitivanja i kao takva opet ne proizvodi nikakvu štetu po ocjenjeno lice ili sistem u cjelini. Ono što baca svjetlo sumnje i izaziva opravdan strah je potpuno suprotna ocjena za isto lice i za isti rad, samo od drugog ocjenjivača.

Ocjena „1“ nije samo ocjena, ona je uvod u nešto mnogo opasnije

Ozbiljni i zabrinuti građani trebali bi postaviti i tražiti odgovore na nekoliko pitanja. Zašto Vlada TK bez ikakve analize odbacuje ocjenu Nezavisnog odbora, a isto tako bez ikavog preispitivanja prihvata ocjenu ministra MUP-a TK? Zašto u novi Nezavisni odbor ne može ući vrhunski i na konkursu uspješno rangirani profesionalac? U eri interneta i društvenih mreža, nakon tako mnogo objavljenih članaka i komentara na ovu temu svaki iole razuman analitičar doći će do jednostavnog zaključka. Ocjenjivanje je upravo samo puka forma, ako zatreba kao instrument da se sprovede neka ili nečija odluka, u ovom slučaju smjena direktora Uprave policije. Drugo, Nezavisni odbor izgleda ne treba da se bavi svojim poslom, da profesionalno prati rad i ocjenjuje direktora Uprave policije. Uloga Nezavisnog odbora po svemu sudeći je da ocjenjuje kako mu se naloži i da pokreće smjenu kada za to dobije nalog. A da bi tako radio u Nezavisnom odboru nema mjesta za profesionalne i osobe sa integritetom, takvi više ne trebaju. Sve ovo nije ništa drugo do put ka potpunoj politizaciji MUP-a TK. Šta to znači za obične građane? Po svemu sudeći znači da bi se MUP TK ubuduće mogao isključivo baviti kaznama za prekoračenje brzine i možda licima za eventualno ilegalno posječena 3 m drva u šumi.  Za one u vlasti i pod zaštitom vlasti vladavina prava više ne postoji. Na kraju, vjerujem da će čitaocima „upasti u oko“ kako se u tekstu niti jedno ime nije pomenulo, imena kao takva nisu ni bitna. Ovdje je bitno pitanje očuvanja političke neovisnosti u radu policije MUP-a TK, samim time i razvoja njene operativnosti i efikasnosti u zaštiti sigurnosti građana i njihove imovine. Sam rasplet priče biće vrlo interesantan, posmatran sa aspekta uspostavljanja dvostrukih aršina ministra MUP-a TK. Da li je ministar MUP-a uopšte svjestan zamke u koju je upao? Nelogično je da, s jedne strane ocjena „1“ pokreće smjenu sa jedne visoke pozicije u MUP-u, a s druge strane neće smetati za postavljanje na neku drugu visoku poziciju u MUP-u. U stvarnosti sigurno neće ali na kraju, u tekstu, priča dobi svoj bumerang efekat. U svim demokratskim državama za uvođenje MUP-a u ovakvo stanje ministar bi dobio negativnu ocjenu. Hoće li na ovo reagovati  međunarodna zajednica, vidjećemo? Ako ne reaguje onda nam ništa drugo ne preostaje nego da pratimo „pad“ jednog po jednog MUP-a do konačnog pada Bosne šaptom. Ko zadnji ostane neka samo ugasi svjetlo,’‘ zaključuje u svom pismu Izudin Maleškić.