Stil života se u posljednjih 100 godina znatno promijenio. Tehnologija, moderni uređaji, sistem vodosnabdijevanja, način grijanja i odijevanje – sve je to sada sasvim drugačije. Zbog brzog tempa života malo ko ima vremena za opuštanje i muhabete kao što je to nekada bilo. To najviše nedostaje Senadi Ašćić koja je u svojoj avliji napravila Bosansku sobu u Kalesiji.
Sehare, zemljano posuđe, drvene kašike, zatim kredenac, jastuci od slame, brojne ponjave – sve to čini Bosansku sobu. Neki od predmeta u njoj stariji su od 100 godina: ”Najstarija je ovdje sehara ili sanduk, to mi je poklonila moja prijateljica sa Diviča. Ona se sjeća da je ona starija od 100 godina niko ne zna tačan datum jer je to preživjelo jako puno vremena. Ona je pronašla to u podrumu to mi je poklonila i staru singericu,” priča Senada.
Senada je u ovakvoj sobi provela svoje djetinjstvo. U jednom kutku obavezan je i stan za tkanje. Kaže, ljudi su nekada bili skromniji, ali i sretniji. Danas su ipak došla neka druga vremena. U Bosanskoj sobi često se okupljaju i članice Udruženja Nijemi krik. Ovo Udruženje osnovala je 2013. godine Hajra Jahić Bajrić. Žena koja se zarekla da će, ako se izbori sa bolešću, osnovati udruženje i baviti se humanitarnim radom. Ona je trenutno u inostranstvu.
”Nikome se ne može opisati to stanje dok ne dođeš u njega. Kada oboliš. Ustvari samo je klik u glavu da ti sav život prije, ne može više biti ,moraš se promijeniti potpuno. Ne mogu opisati i ne mogu se zahvaliti našoj predsjednici da otvori ovo Udruženje. Svaka Općina treba da ima ovakvo udruženje,” rekla je Mevlija Šabanović, članica Udruženja Nijemi krik.
Žene iz ovog Udruženja pozivaju sve oboljele da im se jave jer besplatno daju implatante, proteze itd.
A nakon ozbiljnih razgovora i aktivnosti, slijedi opuštanje i uživanje u bosanskoj sofri. Bamija, grah, razne vrste mesa, pogače od pšenice, kiselo mlijeko, sarma, zavijači, zatim nutma i kompot sve to čini sofru u Bosanskoj kući.
