29 C
Tuzla
16.05.2022.

Ekonomske posljedice pandemije u Bih veći uticaj imale na organizacije civilnog društva nego na zdravstvene

Pandemija koronavirusa donijela je nove probleme u poroznoj bosanskohercegovačkoj društvenoj strukturi i dodatno rasvijetlila postojeće. Organizacije civilnog društva (OCD) u vječnom tavorenju između potreba i mogućnosti našle su se pred novim izazovima. Svakako često nedovoljna podrška koju dobijaju od institucija lokalne i drugih nivoa vlasti, tokom pandemije nerijetko je izostajala. Nekada su namjenska sredstva za organizacije civilnog društva preusmjeravana drugim korisnicima, nekada je pandemija bila samo izgovor za izostanak finansiranja.


Ključna riječ trenutka kojeg živimo mogla bi biti nepovjerenje, i čini se da je ono recipročno raspoređeno na vladin i nevladin sektor, kada je riječ o odnosu građana_ki prema njihovom djelovanju i samih OCD prema vladinim organima.
Pored opravdanih kritika zbog načina djelovanja pojedinih OCD ne smijemo zaboraviti one koji su zbog profila svoga rada bili od nemjerljive podrške za pojedine kategorije društva, kako u panedmiji tako i u redovnim životnim okolnostima u kojima su permanentno ugrožene najranjivije društvene skupine.

Udruženja posvećena prevenciji i posljedicama nasilja nad ženama, romska udruženja, udruženja oboljelih od rijetkih bolesti, udruženja koja okupljaju djecu s poteškoćama i njihove roditelje, organizacije posvećene promociji i zaštiti ljudskih prava, udruženja humanitarnog karaktera…organizacije su civilnog društva bez čijeg djelovanja bi bilo još teže funkcionisanje ranjivih kategorija društva u Bosni i Hercegovini. Svi oni odigrali su u resorima vlastitog djelovanja ogromnu ulogu na početku i tokom pandemije COVID-a. Zbog toga je kontinuitet njihovog rada neizmjerno važan te bi dovođenje ovih organizacija u stanje rizika bilo nepovoljno za cijelo društvo, a upravo to se dogodilo tokom pandemije, što nam potvrđuje Izvještaj istraživanja o uticaju COVID-19 na civilno društvo u BiH tokom 2020. godine.

Bh. organi vlasti nemaju u potpunosti jasno definiran proces raspodjele, praćenja, izvještavanja i procjene sredstava koji bi bio prilagođen ciljevima finansiranja. Prema definisanim kriterijima i načelima dobrih praksi u Evropskoj uniji sa aspekta javnog finansiranja, možemo uočiti da sistem finansiranja u Bosni i Hercegovini nije nezavisan, djelomično je transparentan uz često nejednako postupanje prema OCD, ne postoji slobodna i fer konkurencija među OCD, nije osigurano načelo nepristranosti i proporcionalnosti, niti je osigurano izuzimanje preklapanja dodjele sredstava istoj organizaciji. U tom smislu, vrlo je važno usvojiti regulatorni okvir koji je razvijen u skladu sa strateškim pristupom i postojećim strategijama nekih specifičnih područja poput zdravstva, socijalne zaštite, kulture ili okoliša, koje javna tijela nastoje podržati i dati im prioritet, kako u redovnim, tako i vanrednim okolnostima, kao što je pandemija COVID-19“, navedeno je u Istraživanju.

Problem je prepoznat i u nedovoljnoj aktivnosti samih organizacija civilnog društva kojih je od ukupno registrovano samo 55% aktivnih a i većina njih ne učestvuje u kreiranju javnih politika prema vlastima.

Iz Istraživanja saznajemo da 25% organa vlasti ne objavljuje javne pozive za dodjelu sredstava udruženjima i fondacijama iz budžeta te da skoro 30 % organa vlasti ne posjeduje definisane procedure na osnovu kojih bi se sprovodili javni pozivi.

Ono što posebno brine je zloupotreba pandemije COVID-19 s ciljem neodgovornih i netransparentih procesa dodjele sredstava od strane organa vlasti.

Izostanak dodjele sredstava ili dodjela sredstava po isteku roka definisanog ugovorom često je prisutna te dovodi do posebnog problema retroaktivnog finansiranja već realizovanih projekata ili dovodi u pitanje efikasnost realizacije zbog naknadno uplaćenih sredstava.
Suštinske analize i monitoring utrošenih sredstava takođe često izostaju.
Zbog netransparentnosti dodjele sredstava postoji jako nizak nivo povjerenja organizacija u nivoe vlasti.

Zabrinjavajuće je da oko 94% organa vlasti nema ciljeve koje žele ostvariti dodjelom sredstava.

Ono što predstavlja najveći problem tokom pandemije je nemogućnost prijavljivanja većine OCD za lokalne mjere ekonomskog oporavka, kao što je slučaj recimo sa privatnim sektorom, iako i OCD zapošljavaju.

Zanemarivanje uloge OCD u procesima planiranja mjera za sanaciju posljedica pandemije COVID-19 se može ocijeniti kao ugrožavanje postojanosti značajnog broja OCD u BiH.

Organizacije civilnog društva u Bosni i Hercegovini bile su više pogođene ekonomskim i socijalnim posljedicama pandemije koronavirusa nego što su to bile zdravstvene saznajemo iz Izvještaja kao i informacije o relokaciji sredstava namijenjenih OCD.

„Kada govorimo o razlozima i pristupima realokaciji sredstava namijenjenih OCD tokom 2020. godine, kao razlog odstupanja između planiranih i isplaćenih sredstava, organi uprave prvenstveno navode smanjenje stepena priliva u budžete a koji je nastao kao posljedica širenja COVID-19 virusa od marta 2020. godine. Sa druge strane, od ukupnog iznosa planiranog za transfere, sredstva i donacije (izdvajanja) udruženjima i fondacijama u 2020. godini, više od 30% sredstava je planirano za dodjelu bez javnog poziva dok su isplaćena sredstva po organu uprave u BiH u 2020. godini manja za 13,8% u odnosu na planirana sredstva“, navodi se u Izvještaju.

Postoje pozitivni primjeri javnog finansiranja i podrške organizacijama civilnog društva na lokalnom nivou, gdje se radi na sistemskom uvođenju transparentnije i adekvatnije raspodjele sredstava, međutim potrebni su dodatni napori za razvoj mehanizama u vidu asistencije na izradi i predaji projektnih aplikacija, kvalitetnijeg ocjenjivanja i ažurnosti u dodjeli sredstava.

Skoro polovina organa vlasti obuhvaćena Istraživanjem ne omogućava prigovor ili žalbu nakon odluka o raspodjeli sredstava.

Održivost organizacija civilnog društva ne svjedoči samo o demokratičnosti jedne zajednice, nego doprinosi njenom opstanku, s obzirom na to da OCD, pogotovo u BiH djeluju tamo gdje država nema kapacitete i zbog toga ih moraju prepoznati kao partnera, jedna je od preporuka Izvještaja, uz vođenje računa o načelima dobre prakse kao što su nezavisnost, transparentnost, jednako postupanje, slobodna i fer konkurencija, odgovornost, nepristranost, proporcionalnost i izuzimanje preklapanja.

Glavni problem u procjeni učinkovitosti civilnog društva u BiH je opći nedostatak informacija o grupama i njihovim aktivnostima. Postojeći državni registar Ministarstva pravde netransparentan je i sadrži samo nazive nevladinih organizacija, registracijske brojeve, adrese i ovlaštene predstavnike, ali bez podataka za kontakt, što čini djelovanje nevladinih organizacija nedostupnim ne samo tijelima za praćenje, već i medijima i široj javnosti. To je posebno problematično jer neke nevladine organizacije, uključujući nevladine organizacije kao što su udruženja proistekla iz rata, nastoje djelovati oko područja koja su pod uticajem političkih aktera. Teško je, stoga, iz ovakvih (polu)javnih podataka utvrditi koji procenat ili broj ovih registriranih organizacija predstavlja građanski aktivizam ili sprovodi aktivnosti povezane s interesima određenih pojedinaca ili grupa“, navodi se u Istraživanju.

Jedan od osnovnih problema koje prepoznaje većina od preko 100 učesnika_ca fokus grupa koje su učestvovale u Istraživanju je birokratizacija procesa apliciranja na sredstva iz vladinih izvora, gdje se gubi fokus sa suštine projekta i vodi računa isključivo o složenom procesu prikupljanja aplikacijske dokumentacije.
„Ono što otežava rad je prije svega nepostojanje umrežene baze podataka u tijelima koja raspisuju i odobravaju projekte. Za apliciranje s projektima svaki aplikant mora dostaviti više potvrda“, navodi jedan od učesnika fokus grupa.

Veliki broj ispitanika ukazalo je na problem usmjerenosti na Sarajevo kada je riječ o finansiranju OCD za razliku od drugih sredina u našoj zemlji gdje se sredstva raspoređuju u manjem obimu.

U predstojećem periodu, pokazalo je Istraživanje, institucije vlasti morale bi pronaći načine za hitnu podršku OCD jer mnogima prijeti gašenje zbog posljedica COVID-19. OCD takođe trebaju biti uključene u javne procese oporavka zajednice od posljedica pandemije. Ključno je uzeti u obzir rodnu perspektivu jer je nemoguće kreirati javne politike bez organizacija koje se bave promocijom i zaštitom prava žena.

Iskustvo krize koja je pogodila sve segmente društva OCD trebaju iskoristiti za preispitivanje i analizu vlastitih kapaciteta, nameće se i potreba za educiranjem građana_ki o potrošnji javnog novca i njenoj transparentnosti kako bi znali da imaju pravo uticati na ove procese. Dodatno je važno da OCD pronađu više izvora finansiranja kako njihov rad ne bi ovisio o jednom donatoru.
U preporukama Izvještaja stoji kako organizacije OCD trebaju poboljšati komunikaciju sa organima vlasti kako bi se kriza prevenirala ili efikasnije reagovalo kada ona postoji.

Civilno društvo u pandemiji je više prepoznato od strane institucija kao smetnja na budžetu za vrijeme pandemije, a ne kao potencijalni partner u zajedničkom suzbijanju nastalih posljedica“, jedan je od zaključaka fokus grupa i adekvatna sublimacija cjelokupnog problema koji zahtjeva potpunu promjenu paradigme, koja bi u budućnosti trebala podrazumijevati partnerstvo između vladinog sektora i organizacija civilnog društva, uz transparentnu i odgovornu raspodjelu sredstava iz budžeta i proaktivnije, fokusirano i strateški osmišljeno djelovanje organizacija civilnog društva.

POSLJEDNJE DODANO