Gvardijan fra Željko Nikolić: „Nikako se ne smije Boga okrivljavati za boli koje muče ljudski rod“

TV SLON UZIVO RADI OSLON UZIVO 

Danas je u Franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla održana Sveta misa četvrte korizmene nedjelje, koju je predvodio gvardijan fra Željko Nikolić.

Poruka gvardijana, u ovim teškim vremenima je da sami ne optužujemo i osuđujemo ljude, te da se ponašamo savjesno.

„Kako mi doživljujemo svoj susret s patnjom? Možda smo i sami skloni da pronalazimo krivce, te optužujemo ljude, pa i samoga Boga? Kakav stav dolikuje kršćaninu? Onaj i onakav, kakva nam je sam Krist Gospodin ostavio. Isus nikada nikoga nije sudio, a još manje osudio. Na upit apostola: “Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji, te se slijep rodio?” Isus odgovara: niti sagriješi on, niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituje djelo Božje.“, istakao je fa Željko Nikolić.

Sam Isus je imao samilost prema bolesnicima koja ga je tjerala da prolazi židovskim gradovima i selima i da liječi sve bolesti i slabosti. I silom je svijet dolazio k njemu i On im se smilovao te izliječi njihove bolesnike. Samilost prema čovjeku, koji je imao vodenu bolest, silila ga da ga izlijeći u dan subotnji, premda su se farizeji sablaznili. Milosrđe prema čovjeku s uzetom rukom potaklo ga je da prekine svoj govor u sinagogi i da ga ozdravi. Milosrđe ga je vuklo i prema gubavcima, koje su zbog njihova jadnog stanja svi izbjegavali. I on ih je ozdravljao i svojim apostolima izričito zapovjedio: “Bolesne liječite, mrtve dižite, gubave čistite, đavle izgonite”. I tako su baš gubavci u srednjem vijeku po Isusovu uzoru milosrđa  dobili naziv ” bolesnici dobroga Boga”. Njegovo dakle milostivo srce budno bdije i brine se za sve one koji bilo što trpe. On suosjeća s mnoštvom židovskog naroda koji ga gladni slušaju. Svaka je bol odjeknula u njegovoj duši. Sa svima suosjeća. Spušta se do onih koji trpe, postaje njima sličan, jedno s njima. Nije se vladao kao onaj koji s visoka dijeli milostinju, već naprotiv kao prijatelj i drug s njima dijeli njihovu bol i muku.

Bog dakle donosi ozdravljenje i olakšicu, utjehu i pomoć. Nikako se ne smije Boga okrivljavati za boli koje muče ljudski rod.

Tragična tajna ovoga svijeta ne leži u pitanju što i koliko ljudi trpe, nego što gube, ako ne trpe onako kako to dolikuje kršćanima. Tragedija života su proigrane boli, nesretne suze, besmisleno trpljenje. Kako često ljudi podnose bol psujući i proklinjući, a sve to radi toga, jer ne ljube Jedinoga koji bi njihovu bol mogao blagosloviti. Po primjeru Kristovu i sami bismo morali postati kudikamo pažljiviji i obazriviji prema svima koji trpe.

„Probudi se i promatraj svijet u Kristovu svjetlu, da tako i sam postaneš dijete svjetla, širitelj života, radosti i utjehe u svojoj sredini. Kako mogu braća ljudi, s kojima živiš, vjerovati da će sam Bog otrti svaku suzu s njihovih očiju, ako sam nikad nisi ništa učinio da se barem jedna suza otre, jedna bol ublaži, jedno ojađeno srce utješi.“, završne su gvardijanove riječi prilikom današnje molitve.