16.7 C
Tuzla
28.03.2024.

I osobe sa invaliditetom su žrtve nasilja: Postoji li sistemsko rješenje za ovaj problem?

Iako je zastrašujuća činjenica da osobe sa invaliditetom, pored svih poteškoća sa kojima se susreću, trpe i neki oblik nasilja, statistički podaci u Bosni i Hercegovini o tome ne postoje. Osim što ne postoje stattistički podaci i rješenje za njihovo obrazovanje, zapošljavanje i bilo koju drugu životnu oblast, najcrnja je činjenica da ne postoji ni sistemsko rješenje za nasilje koje trpe, a ne smiju prijaviti.

Nasilje najčešće čine članovi porodica, supružnici, skrbnici, a žrtve nisu u mogućnosti da se suprostave jer su najčešće ekonomski ovisne o svojim zlostavljačima. Tako se javljaju razne vrste nasilja; ekonomsko, fizičko, psihičko, seksualno itd, smatra Adisa Kišić,službenica za odnose s javnošću I.C. „Lotos“ Tuzla.

Upravo jer su ovisne od svojih zlostavljača, osobe sa invaliditetom nisu u mogućnosti prepoznati, a samim tim ni prijaviti nasilje. Ako i prepoznaju teško im je govoriti o tome i izaći u javnost. Jedini spas pronalaze u Udruženjima za osobe sa invaliditetom, koje opet nisu u mogućnosti sistemski rješiti njihov problem.

Mi smo u prethodnim aktivnostima imali šokantno iskustvo da su nam se prvenstveno javljale žene, mi nismo imali dovoljno kapaciteta da pružimo pravu vrstu podrške osim da ih uputimo na neke nadležne institucije, kaže Kišić.

Prvi korak ka rješenju ovog problema je osnažiti žene sa invaliditetom kako bi izašle iz tame nasilja. Sistemsko rješenje postoji, ali najveći problem rodno zasnovanog nasilja je što nije dovoljno institucionalno prepoznato.U zakonsku regulativu potrebno je da se uvedu pitanja koja će biti konkretno koja će se odnositi na osobe sa invaliditetom i borbu protiv nasilja bilo koje vrste, dodaje Kišić.

Upravo iz razloga što nema adekvatnih podataka, i što žrtve nasilja nisu dovoljno osnažene, u oktobru prošle godine pokrenut je projekat „Invaliditet i seksualno rodno zasnovano nasilje-građenje kapaciteta protiv seksualnog i rodno zasnovanog nasilja“ u Bosni i Hercegovini, koji će trajati do septembra 2022. godine. Projekat je nastao iz potrebe da se ova tema aktuelizira u BiH.


Ono što očekujemo od projekta jeste da utječemo na javnost, na osobe sa invaliditetom, da utječemo na organizacije osoba sa invaliditetom i institucije kako bi se uključilo u borbu protiv seksualnog i rodno zasnovanog nasilja nad osobama sa invaliditetom, ističe Melisa Papić, koordinatorica projekta.

Predrasude i stereotipi koje o njima ima šira javnost, osobama sa invaliditetom stvara još veću tjeskobu kada moraju glasno reći da su žrtve nasilja.

Osobe sa invaliditetom prvo imaju identitet da su osobe sa invaliditetom, generalno jako teško izlaze u javnost sa činjenicom da su doživjele neku vrstu nasilja pa im je još teže da izađu s tim u javnost dodaje Papić.

Ipak, organizacije i udruženja koja se bore za prava osoba sa invaliditetom daju im vjetar u leđa. Ovdje žrtve nasilja pronalaze svoju mirnu luku. Pronalaze one slične sebi, i na neki način dijeljenjem svog životnog iskustva, osnaže same sebe. Skinu dio tereta, i u svako sljedeće iskušenje ulaze jače, snažnije, i spemnije na prijavu nasilja, jer su svjesne da nisu same.


One su svakako željele da podijele s nekim to što prolaze, imale su priliku da se upoznaju sa našim drugim učesnicama, pa su čule da i još neko prolazi te probleme, i tako ohrabrujući jedne druge usude se izaći iz tog okvira, da prijave i reaguju, zaključuje Kišić. 

Iza zatvorenih vrata, u svoja četiri zida, osobe sa invaliditetom nasilje trpe i šute. Bez sistemskog rješenja, samo najhrabriji od njih prijavit će i reagovati na nasilje. No, njih je zaista malo. Ovim projektom nastojat će se motivisati osobe sa invaliditetom da o nasilju nauče dovoljno da bi se individualno osnažile, a institucije vlasti da naprave strategije, politike i zakone da bi se ovoj grupaciji omogućio život dostojan čovjeka.

Vezane vijesti

TUZLA