Godinama unazad, Bosna i Hercegovina ne može se pohvaliti dobrim odzivom na izbore, bilo da je riječ o općim i lokalnim izborima, pa nije ni čudo da brojni analitičari kredibilnost svim izabranim zvaničnicima na svim nivoima vlasti, manje više dovode u pitanje. Izbori jesu po zakonu, no opravdano se čini postaviti pitanje, jesu li rezultati stvarni izraz volje većine stanovništva?
Promatramo li odaziv birača na lokalnim izborima o tome ko će biti na vlasti u lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini izlaznost nije prelazila 57 procenata, pa je tako 2008. godine u Bosni i Hercegovini glasalo 55,28 posto birača, 2012. godine taj procenat raste za otprilike jedan procenat i iznosi 56,51 posto. No, 2016. godine, u posljednjem izbornom ciklusu za odabir lokalne vlasti, izlaznost je iznosila tek 53,88%.
Kroz prizmu izlaznosti birača na lokalne izbore interesantna je upravo 2012. godina, godina sa najvećom izlaznosti ( izuzmemo li postratne godine odnosno 1997. kada je izlaznost iznosila rekordnih 87%) kada su građani Tuzlanskog kantona na izbore su izašli u većem procentu nego što je to bosanskohercegovački prosjek, sa izuzetkom Tuzle u kojoj je 2012. godine izlaznost iznosila tek 41,20 posto.
Prema općinama/gradovima Tuzlanski kanton 2012. godine bilježi: Gradačac izlaznost od 62,90%, Doboj Istok 68,74%, Gračanica 65,53%, Lukavac 54,96%, Srebrenik 61,63%, Teočak 59,26%, Banovići rekordnih 79,83%, Živince 63,76%, Kalesija 60,58 %, Sapna 60,89 %, Kladanj 68,64 %, Čelić 63,60% i već pomenuta Tuzla sa tek 41,20% izlaznosti birača na izbore.
Obzirom da se ovi lokalni izbori održavaju u do sada nepredviđenim okolnostima, izborni dan pokazat će koliko su građani spremni ispuniti svoju demokratsku dužnost i obavezu, no već sada presjeci stanja ne govore u prilog tome da ćemo se moći pohvaliti novim pozitivnim rezultatima ili da će se značajnije mijenjati dosadašnji prosjeci.