Ko je kriv za sve manji broj transplantacija?

     

Pored hirurga, anesteziolozi su u operacijskoj sali najvažnije osobe. Osim što bez njih ne bi bilo moguće izvesti niti jedan operativni zahvat, neizostavna su karika u odjeljenjima intenzivne njege gdje je upravo njihovo znanje imperativ. Naročito kada je riječ o transplantaciji organa nakon moždane smrti pacijenata. Upravo zbog toga danas je organizvoan okrugli sto na temu „Transplantacija solidnih organa nakon moždane smrti – teškoće, dileme i prijedlozi za unaprijeđenje“. Već 20 godina strčunjaci iz UKC-a daju maksimalne napore da se broj kadeveričnih transplantacija poveća kako bi se spasio što veći broj pacijenata koji čekaju na transplantaciju nekog od organa, no ova godina bila je izuzetno porazna po tom pitanju. Anesteziolozi, koji su pokretači i domaćini današnjeg okruglog stola upravo su ti koji utvrđuju moždanu smrt pacijenta koji bi mogao biti, uz saglasnost porodice, potencijalni donor.

„Moram reći da smo mi učestvovali u procesu utvrđivanja moždane smrti i da smo ove godine utvrdili šest moždanih smrti, nažalost nismo imali saglasnost porodice za darivanje organa. Naime, u čemu je svrha i sastanaka i okupljanja je da na neki način dopremo do svijesti naših ljudi da donacija organa nakon moždane smrti bude prihvaćena od svih ljdui, da ljudi budu svjesni da smo zaista u mogućnosti sa 100 posto tačnošću utvrditi da je taj mozak zaista mrtav a mozak mrtaj je mrtav čovjek prema zakonu naše države i svih država u svijetu,” rekao je prim.prof.dr.med.sci Semir Imamović, načelnik Klinike za anesteziologiju i reanimatologiju UKC-a Tuzla.

„Moram reći da mi kao društvo dosta kampanjski r adimo, ja neću istaći bilo koga. To nije posao samo ministarstava zdravlja,  kliničkih centara, to je posao cijelog drutva. Mi moramo podići svijest koliko je to značajno. Mi materijala za transplantaciju imamo stalno, ti ljudi nama odlazea mi i dalje moramo svoje pacijente slati van granica BiH za takvu vrstu usluga koja jeste sofisticirana medicina, a koju mi dokazano znamo raditi,” rekao je prof.dr. med.sci. Vahid Jusufović, v.d. direktora UKC-a Tuzla. Profesor Jusufović  tvrdi da će uskoro biti formirana komisija sa federalnog nivoa koja će utvrditi koje su to smjernice i planovi kako bi se utvrdili koraci koji moraju biti poduzeti kako bi transplantacijska medicina dobila status kakav zaslužuje.

„Danas u Tuzli se okupljaju svi najveći eksperti u transplantaciji u FBiH. OT su ljudi koji su najupućeniji u sve probleme koji su prisutni i ja kao direktor centra saslušat ću sve njihove probleme i zaključke koje donesu. Ti zaključcki koje donesu ja ću sigurno uzeti kao temelj za svoj rad odnosno rad centra za tranpslantaciju u 2020. godini,“ rekao je dr. Ljiljana Pavlović, direktorica Centra za transplantaciju Ministarstva zdravstva FBiH

Otkako je Zakon o pretpostavljenom donorstvu usvojen, ništa se u BiH nije promijenilo. Jedina promjena koja je uslijedila je još manji broj transplantacija. Naročito sa moždano mrtvih pacijenata u jedinicama intenzivne njege.

„. Potencijalni donori su u kliničkim centrima, bolnicama. Intenzivisti su ti transplant kordintori koji otrkivaju. Vi kada potpišete donrosku karticu to ništa ne znači, to je ono da ste us ebi riješili da širite tu ideju. Nama je najvažnije da se ta plemenita ideja širi među stanovništvom BiH.“ – kazala je prof.dr. Halima Resić, predsjednica Donorske mreže BiH.

UKC Tuzla ima prostor, opremu i educirano osoblje, ali je potrebna efikasnija organizacija tog postupka. Za mali broj transplantacija u BiH nisu u pitanju religijski niti materijalni razlozi, nego razvijuanju i educiranju stanovništva o samom značaju doniranja organa, poručeno je danas.