Neadekvatna ishrana opasnija od pušenja, alkoholizma?

TV SLON UZIVO RADI OSLON UZIVO

Prema nedavnim globalnim izvještajima neadekvatna ishrana vodeći je faktor rizika za nastanak niza bolesti, te se pozicionirala na prvo mjesto, ispred pušenja, alkoholozma, narkomanije i spolno prenosivih bolesti. U visokorizične faktore također spada i stres, te dugotrajno sjedenje koje se “spaja” sa ishranom.

Doktorica nutricionističkih nauka Selma Gičević aglašava da su brojni uticaji ishrane na zdravlje. U djetinjstvu, na primjer, nedovoljan unos ključnih nutrijenata (npr. željeza, vitamina A, D, omega 3 masnih kiselina, kalcija, proteina)  dovodi do brojnih problema, među kojima prednjače nepravilan rast i razvoj, slabije kognitivne sposobnosti i osjetljivost na infekcije. Unos folata i folne kiseline u trudnoći je neophodan za pravilan razvoj ploda i prevenciju spine bifide (poremećeno zatvaranje kralježničnog kanala).

S druge strane, u razvijenim zemljama, kao i u našoj zemlji, pretjeran unos hrane, zasićenih i trans masti, soli, šećera i rafiniranih ugljikohidrata dovodi do gojaznosti i pojave dijabetesa već u djetinjstvu, a rizik od tih bolesti, kao i kardiovaskularnih oboljenja i nekih oblika raka (npr. dojke, debelog crijeva) raste sa starenjem, što narušava kvalitet života i utiče na skraćenje životnog vijeka.

Gičević ističe da se na zapadu za “zdravu ishranu” mora izdvojiti mnogo novaca, dok u BiH taj problem još uvijek nije toliko snažno izraženm što ne znači, kako je navela, da ne idemo u tom pravcu.

– Kao zemlja u tranziciji, pored ekonomske, mi prolazimo i kroz epidemiološku i nutricionu tranziciju. Još uvijek imamo mnogo kontakta sa obradivim površinama, mnogi ljudi još uvijek proizvode svoju hranu i mogu doći do sezonskog voća i povrća, mesa ribe i peradi, mahunarki, te piju vodu kao glavno piće – podvukla je.

Gičević je uime Federalnog zavoda za statistiku u protekle dvije godine vodila razvoj i provedbu istraživanja o temi prehrambenih navika odrasle populacije u FBiH, u okviru partnerskog projekta Zavoda sa Univerzitetom Harvard. Zavod je razvio održiv model praćenja populacione ishrane koji može poslužiti kao model dobre prakse i za druge zemlje u regionu i svijetu u kojima radi nedostatka ljudskih i finansijskih resursa ne postoje ovi podaci neophodni za planiranje politika i programa za prevenciju i suzbijanje bolesti izazvanih neadekvatnom ishranom.

Paradoks: Bolje se hrane oni sa manjim primanjima

Istraživanje je, između ostalog, analiziralo i uticaj socioekonomskih indikatora na kvalitet prehrambenih navika odrasle populacije u FBiH.

Našli smo da ispitanici koji žive u domaćinstvima sa manjim primanjima imaju nešto viši Indeks kvalitete ishrane (to je set indikatora koje je razvio Univerzitet Harvard) nego oni koji žive u domaćinstvima sa većim primanjima. Također smo našli da oni koji žive na jugu zemlje imaju nešto manji Indeks kvalitete ishrane nego oni iz sjevernih i centralnih dijelova FBiH. Ovaj fenomen prisutan je u mnogim zemljama u razvoju i tranziciji, jer kako se porodice bogate, dobijaju veću mogućnost da kupe sve one nezdrave namirnice, dok oni siromašniji jedu manje procesirane hrane i više sirovih namirnica. Iako razlike nisu velike, ipak je odnos kvalitete ishrane drugačiji nego npr. u Americi, gdje je vrlo jasno izražena povezanost između socioekonomskog statusa i kvalitete ishrane – ocijenila je Selma Gičević.

Naglašava da su pojavu da se manje voća i povrća jede npr. u Hercegovini nego u Bosni potvrdile i prethodne ankete o potrošnji domaćinstava u BiH.

– Potencijalno objašnjenje za to je da proizvođači hrane većinu prinosa prodaju, u želji da kupe i konzumiraju ono što im nije svakodnevno dostupno, i tu dolazi do svojevrsne inverzije, pa oni najbliži moru jedu više mesa i mesnih masnoća, suprotno očekivanjima da će koristiti maslinovo ulje i jesti ponajviše ribu. Bogaćenje donosi mnogo dobroga, ali i lošega. Bogaćenje i promjene u životnoj sredini uvijek prvo donesu povećanu konzumaciju nezdrave hrane, da bi se stabilizacija i povratak zdravim namirnicama desio tek kasnije, nakon što dođe do osvještenja – kaže Gičević.

Tada je, smatra, često već kasno, jer nakon decenija konzumiranja trans masti, rafiniranih ugljikohidrata, pretjerano slanih i slatkih namirnica, i zaobilaženjem voća, povrća, grahorica, ribe, orašastih plodova, zdravih ulja i cjelovitih žitarica dolazi do razvoja hroničnih stanja i bolesti koje nas onda natjeraju da mijenjamo navike “po stare dane”.

U studiji o ishrani primijećeno je da se unosi velika količina bijelog hljeba i proizvoda od bijelog brašna. Ovdje se radi o navikama i preferencijama, ali i o cijeni.

– Proizvodi od crnog brašna su svakako skuplji. Međutim, u okviru iste cijene, možemo odlučiti da ćemo jesti manje bijelog hljeba i peciva, i dio zamijeniti npr. kuhanim prosom, heljdom ili ječmom i proizvodima od njihovog brašna, učinili smo veliki korak za svoje zdravlje – navela je.

Gičević podvlači da način na koji se hranimo nije važan samo za zdravlje ljudi već i planete, tzv. “održiva ishrana” relativno je nov termin koji podrazumijeva to da način na koji se hranimo treba biti zdrav ne samo za nas nego i za očuvanje okoliša, uzimajući pri tom u obzir i lokalnu kulturu i običaje, piše Fena.