Na četiri hiljade stanovnika treba da bude zaposlen jedan socijalni radnik, predviđeno je Standardima za oblast socijalne zaštite. Ovaj standard nije ispunjen u Tuzlanskom kantonu u kojem je broj stručno osposobljenih uposlenika znatno drugačiji od onoga što on predviđa.
”Prema tim standardima nijedan centar ne ispunjava te uslove. Trebali bi još socijalnih radnika. Trenutno u svim centrima imamo 37 socijalnih radnika, nedostaje još preko 70 socijalnih radnika, ali i drugih profesionalaca, pravnika itd,” rekla je Suada Selimović, stručna savjetnica u ministarstvu za rad, socijalnu politiku i povratak TK.
Lokalne zajednice su osnivači Centara za socijalni rad, te bi stoga one trebale da pokrenu ovo pitanje i unaprijede oblast socijalne zaštite. Ministarstvo u ovom slučaju, ističe Suada Selimović, može ukazati šta bi Centri u ovom trenutku trebali uraditi: ”Želimo ukazati na važnost djelatnosti socijalnog rada jer društvo nekako reaguje brže kada su u pitanju druge oblasti, brže odgovara na potrebe. Mi se nadamo da će COVID-19 pokazati koliko je svima potrebna psihosocijalna podrška.”
Upravo to je jedan od zaključaka Analize stanja socijalne zaštite u Tuzlanskom kantonu koja je prezentovana danas, a koja je pokazala da je sistem socijalne zaštite nastavio funkcionisati i pružati usluge i u vrijeme pandemije. Rezultati istraživanja su pokazali da su korisnici, ali i rukovodioci i profesionalci zabrinuti zbog stanja pandemije, te da se to negativno odražava na odnose u porodici, materijalne i druge socijalne apsekte korisnika. Jedna od manjkavosti je i neusklađenost entitetskih propisa sa kantonalnim.
”Analiza je pokazala da je zaista neophodno raditi na unapređenju sistema socijalne zaštite. Ono što je neophodno jeste da se uključe svi nivoi vlasti. Pokazala je također da je narušen sistem socijalne zaštite i da je narušeno mentalno zdravlje kako zaposlenika tako i korisnika usluga,” kazala je Amela Tupajić, predsjednica Društva socijalnih radnika TK.
Stoga je bitno raditi i na međusektorskoj saradnji, ističe se Analizi. Ipak, najbitnije je da se poveća broj socijalnih radnika u Tuzlanskom kantonu. To bi unaprijedilo oblast socijalne zaštite i rasteretilo same radnike, te poboljšalo kvalitet usluge.
”Treba više raditi na strateškom planiranju, a u tom strateškom planiranju akcenat staviti na djecu i stare osobe. Također, potrebno je povećati budžetska izdvajanja za finansiranje novih oblika socijalnih usluga za djecu i odrasla lica, ali i za osobe koja su ostala bez zaposlenja tokom pandemije jer je došlo do socijalne isključivosti,” kazala je Selma Mahmutović, Zavod za psihološku i socijalnu zaštitu UKC Tuzla.
Takvi koraci doveli bi do implementacije socijalnih prava – za nju je pak potrebna institucionalna podrška građanima kako bi se poboljšao njihov materijalni i socijalni status.
