Niti jedno tijelo nije kompletno, posmrtni ostaci pronađeni u 84 grobnice

TV SLON UZIVO RADI OSLON UZIVO

Samo šaku svog brata Adila Suljića, ove godine ukopat će Nura Begović. Nurin brat Adil imao je 39 godina kada je ubijen dok je pokušavao doći do slobodne tetirtorije u Tuzli. Iza njega je ostala supruga i djeca, majka i sestra. Majka nije doživjela da kosti ubijenog sina ukopa kaže Nura, i objašnjava da je odlučila sa snahom i djecom svog brata da potvrde identifikaciju i ukopaju ga u Memorijalnom centru u Potočarima. Uz posmrtne ostatke Nurinog brata pronađen je njegov sat, trenerka i cipele.

“Ubijen je na mjestu koje se zove Koštan brdo. To je ona prva zasjeda, tu je prekinuta prva kolona ljudi, oni su ih tu izmasakrirali, pobili. On je pronađen na površini zemlje 2005. godine. Tužilaštvo i Sud Bijeljine je izdao nalog i MUP Bratunac je učestvovao u tome. Pozvali su me u novembru 2018. godine da potvrdim identifikaciju. Znači 2005. godine oni su njega pronašli, moja majka je umrla 2009. i nije dočekala svog jedinog sina da ukopa a bila je živa.”

U grobnicama u okolini Srebrenice još uvijek se nalaze ostaci više od 1300 žrtava genocida, a traganje za njihovim kostima otežano je skrivanjem tijela u primarne, sekundarne i tercijarne grobnice. Bagerima, kamionima i mašinama tijela su nakon egzekucija premještana sa primarne u sekundarnu ili tercijarnu grobnicu što dalje jedna od druge. Proces identifikacije 24 godine poslije je dosta otežan, naročito otkako je DNK laboratorija preseljena u Haški tribunal.

“Nema informacija o masovnim grobnicama. Ja sam bila u Savjetodavnom odboru, vidjela sam kakve su nesuglasice i Tužilaštvo drži u ladicama, ne daju naloge da se izađe. Strašno sam nezadovoljna, i kako godine prolaze sve manje i manje.”, rekla je Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja Žene Srebrenice.

Članovi porodica žrtava genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine, kao i Hajra Ćatić nadaju se da će pronaći barem dio skeletnih ostataka kako bi svoje najmilije sahranili.

“Sve mislim moje dijete nije identifikovano, pa sve mislim ovog 11., pa onda ovog 11., pa opet ovog 11. I 24 godine nisam došla do njegovih posmrtnih ostataka, možete misliti kako je živjeti s tim. Negiraju da nije bio genocid da nije onoliko pobijeno. Ako sutra ne budem imala njegov mezar, šta, reći će da ga nisam ni imala?! Tako je i za ostale koji ne pronađu svoje najdraže.”, dodala je Ćatić.

U Podrinje identifikacionom projektu nalaze se posmrtni ostaci 38 žrtava koje su identifikovane, ali još uvijek neće biti ukopane. Porodice nisu dale saglasnost za ukop zbog nekompletnosti skeleta.

“U nekim slučajevima nedostaje veliki dio skeleta, čak polovina tijela, a gotovo u svim slučajevima nedostaje lobanja, tako da je porodicama teško da donesu tu odluku I ukopaju ostatke.”, rekla je Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH .

Haški tribunal, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora i na četiri doživotne kazne – za genocid i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine. U memorijalnom centru Potočari sutra u 11 sati počinje komemoracija, a u 13:20 bit će klanjana kolektivna dženaze za žrtve genocida u Srebrenici.