O njima se priča samo kada dođe do nesreće: Heroji ili čistači...

O njima se priča samo kada dođe do nesreće: Heroji ili čistači površine?

Autor: -

Bosna i Hercegovina je dvije decenije nakon rata i dalje evropska država koja je najzagađenija minama. One predstavljaju prijetnju stanovništvu, a do sada su odnijele više od 600 života, dok je i dalje registrovano 20.000 zapisnika minskih polja. Ipak deminiranje je u fokusu samo kada se dese najtragičniji slučajevi, a o položaju deminera u BiH priča se sporadično. No, koji su problemi sa kojima se oni susreću i kakav je njihov status u našem društvu?

Jedan od tih hrabrih ljudi koji svaki dan ulazi u minsko polje je i Jakub Kamberović. U šumskoj tišini, zajedno sa kolegama traga za minama, sa samo jednom željom da i ovaj dan prođe mirno, jer kada zvuk prekine sablasnu tišinu – dogodi se tragedija. Kaže, 19 godina deminiranja je iza njega, a jedna pogibija kolege kojoj je svjedočio, dovoljno je teška za cijelu karijeru.

”Nije svejedno čuti samo eksploziju, a tek saznati da ti je kolega poginuo…” rekao je Jakub Kamberović.

Ova stravična situacija jedna je od 600 minskih nesreća koje su odnijele živote ljudi. S druge strane oni koji spašavaju živote vođeni su plemenitim ciljem, a Jakub je takav već dvije decenije.

Lijep osjećaj, kad znaš da si učinio nešto dobro, kad znaš da si spasio nečiji život i da neće neko nastradati,” objašnjava Jakub. 

No, iako je njihov posao težak, visokorizičan i stresan – položaj deminera u BiH nije nimalo lak. Da je situacija drugačija i da se Jusuf ovim poslom bavi u nekoj drugoj državi već bi bio u penziji. Ali u BiH Jusuf i dalje radi… i to nije jedino pravilo koje se u našoj zemlji krši.

Mi nemamo svoje zvanje kada odemo na biro za zapošljavanje ljudi nam se smiju jednostavno nemamo svoj žig deminera, taj naziv profesije. Kompanije upisuju ljude pod raznim nazivima: trgovci, čistači površina…rekao je Sabahudin Baraković, vođa radilišta tima za deminiranje.

Deminiranje u BiH ovisi o stranim donacijama 

Osim što ih se potpuno degradira nazivajući ih se čistačima površina, deminerski posao i čišćenje tih istih površina ovisi isključivo od donatora, jer naša država već odavno za uklanjanje mina izdvaja samo minimalna sredstva. Tako su od 1996 godine do danas milione maraka za deminiranje BiH donirale vlade Japana, Njemačke i Norveške. A da nije njih –  deminiranje u BiH bi stalo.

”Oni izdvajaju novac da se čiste mine kod nas u BiH. Sad zamislite koji je to apsurd,” smatra Baraković.

Ali nažalost problemi ni tu ne prestaju jer novih deminerskih kadrova nema, a čak i demineri koji sada rade odlaze kako iz deminiranja tako i iz BiH. Iako je situacija teška Strategija protivminskog djelovanja BiH predviđa da će naša zemlja biti čista od mina do 2025. godine, no Benedin Pejić koordinator za deminiranje poručuje da to nisu realna očekivanja.

”Mi znamo, mi koji se ovime bavimo – znamo da ni do 2025. godine neće biti završeno. Veliki je posao ove godine urađen, ali se nadamo da će se novom strategijom ubrzati rad,” zaključuje Pejić, koordinator za deminiranje i NUS KUCZ.

 Ali do ubrzanja rada neće doći ukoliko se institucije više ne uključe i ne promijene položaj deminera u BiH; ljudi koji spašavaju živote, rizikujući svoj – svedeni su na položaj kakav ne bi trebali imati ni u najneuređenijim zemljama, smatraju naši sagovornici. U konačnici, o njima se malo ili nikako ne govori, a i kada se spomenu… tada je već kasno!