15.5 C
Tuzla
28.03.2024.

Oktobar u znaku doniranja organa – Jedna osoba može spasiti i do osam života

Oko 300 građana u Federaciji Bosne i Hercegovine čeka na transplantaciju organa. Nada za život im je presađivanje organa od donora, kojem je utvrđena moždana smrt. U drugom, iako rjeđem slučaju bliži srodnici ukoliko imaju kompatibilne organe, mogu biti donori. Upravo taj način transplantacije dao je novi život Rasimu kojem je supruga donirala bubreg. Kaže, da nije bilo nje, pitanje je da li bi uopšte i dočekao organ.

Ja sam nesretnim slučajem obolio i došlo je do zatajenja bubrega i jedanaest mjeseci sam išao na dijalizu. U međuvremenu se supruga ponudila da donira bubreg, a ja sam to odlagao da se njoj ne bi nešto desilo, ali je ona insistirala i hvala joj na tome. Kako je kod nas neuređen sistem imamo dosta pacijenata koji čekaju na transplantaciju, a vjerovatno je neće ni dočekati “, kazao je za RTV Slon Rasim Halilčević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i svih transplantiranih bolesnika TK.

Od ukupnog broja građana koji su na listi čekanja, najveći broj dijeli Rasimovu sudbinu, tačnije najviše ih čeka na transplantaciju bubrega. Za razliku od njih koji imaju i alternativne opcije, odnosno dijalizu, oni koji čekaju na presađivanje drugih organa osuđeni su na odbrojavanje dana, a transplantacija u drugim gradovima košta više stotina hiljada KM.

Recimo ljudi koji čekaju jetru ili srce ukoliko u datom trenutku nema tog organa, oni naravno ne mogu da prežive. Ja sam pitala koliko košta ta transplantacija vani, ljekar je rekao da košta oko 300.000 KM, i to me je šokiralo, jer brojati samo do 300 hiljada je zaista puno, a kamoli skupiti toliki novac“, rekla je Eldina Softić, potpredsjednica Udruženja dijaliziranih i svih transplantiranih bolesnika FBiH.

Eldina je jedna od onih koja je dočekala transplantaciju jetre. Ljekari su joj 2010. godine ustanovili autoimunu bolest za koju nema drugog lijeka osim transplantacije, a za koju su kako kaže, predvidjeli da će biti ozbiljnija tek za nekih deset godina. Međutim, bolest je stigla ranije nego što je očekivala. Skoro godinu dana provela je na bolničkom ispitivanju i liječenju, prije same transplantacije, ali pozitivne misli i vjera u medicinu održavale su joj nadu u život.

Jednostavno ta pozitiva u meni nije me ni trenutka napuštala i mislim da mi je to pomoglo u samom procesu liječenja. Već u februaru 2015. godine, ja sam dobila taj najvažniji poziv iz bolnice. Pozvali su me i rekli da imaju jetru za mene i da će se transplantacija obaviti na UKC-u Tuzla, dakle ja sam to obavila u svom gradu”, istakla je Softić.

Te 2015. godine njena donorica osim njoj, spasila je još nekoliko života. Naime, organi jedne osobe kojoj je utvrđena moždana smrt, mogu spasiti i do osam života. Posebnu čar cijelom procesu daje činjenica da iako osoba koja donira organe nije fizički prisutna, ona živi u tijelima drugih ljudi i njihove porodice će na neki način osjetiti njihovu blizinu.

Svi mi transplantirani, s obzirom da je BiH merhametli zemlja, kada završimo proces liječenja interesuje nas da li je donorka imala porodicu, djecu i u kakvoj su situaciji i pokušavamo da stupimo u kontakt. I obično i jesmo u kontaktu sa porodicama donora”, navela je za RTV Slon Eldina.

Samo u prethodnoj godini oko 60.000 građana BiH postalo je vlasnik donorske kartice, odnosno dalo suglasnost za doniranje organa poslije smrti. Međutim, da bi proces transplantacije zaživio u praksi to nije dovoljno, jer prema važećim zakonskim odredbama, odluku donosi porodica preminule osobe. Zbog toga je važno razgovarati sa građanima, objasniti im sam proces i značaj doniranja organa i podizati svijest o ovom humanom činu.

Trebaju ljudi da znaju da treba potpisati donorsku karticu i da to nije ništa strašno, nego pristanak da u slučaju iznenadne smrti organi se mogu dati pacijentima kojima je to potrebno, jer će im to spasiti život”, rekla je dr. Mersiha Čerkezovića, šefica dijaliznog Centra u Domu zdravlja Živinice.

Jedan od najvećih razloga zašto je proces donorstva spor jeste manjak empatije i svjesnosti o činjenici da svakog trenutka neko od nas može biti pacijent na čekanju.

Tek ukoliko neko ima u svom daljem ili bližem okruženju komšiju i gleda kako se taj bolesnik pati, i kako se njegov život odvija, tek onda se probudi svijest u njemu i odluči se da donira organe, da bi pomagao nekome da se ta patnja završi”, naglasila je Eldina Softić, potpredsjednica Udruženja dijaliziranih i svih transplantiranih bolesnika FBiH.

Kako bi se smanjila lista čekanja pacijenata za transplantaciju i kako bi im se pružila druga šansa za život, potrebno je da svi iskažemo svoju humanost.

Vezane vijesti

TUZLA