Općinske organizacije SBiH Lukavac posjetila mjesto stradanja civila

Općinske organizacije SBiH Lukavac posjetila mjesto stradanja civila

Objavio: -

Dana 26.08.2018.godine delegacija Općinske organizacije SBiH Lukavac posjetila je mjesnu zajednicu Dobošnica Gornja. Prilikom ove posjete delegacija je obišla mezarje na kojem su sahranjene žrtve agresorskog čina od 26.08.1992. godine. Tačnije toga dana neprijateljska avijacija a radi se o paravojnim formacijama bivše JNA i vojske Republike Srpske  dejstvovala je bombama „krmačama“ i u kući Hasana Salibašića ubila 12 civila od toga ( 7 djece i 5 odraslih osoba ). Po ovom pitanju nikada niko nije pokrenuo postupak odgovornosti za učinjeni ratni zločin nad civilnim žrtvama. Prije 6 godina otkriveno je Spomen obilježje ljudima koji su stradali u navedenom činu zločinačke avijacije.

Delegacija SBiH Lukavac položila je cvijeće na Spomen obilježje i odala dužnu počast nevino ubijenim ljudima. Tom prilikom članica SBiH i kandidatkinja za Parlament Federacije BiH Lejla Sejdinović pročitala je prigodni tekst ratnog reportera, novinara i izvještača Atifa Kujundžića.

„ U Srednju  i Donju Dobošnicu došao sam 01.,a potom i 02. Septembra 1992. godine i osjetio sam se kao čovjek koji je došao da zatvori oči mrtvacu. Sve što se moglo vidjeti- bila je smrt, bilo je zgarište. Iza zločinačkih hordi,ubica,pljačkaša i palikuća ostao je stravičan trag plamena,baruta i smrti.  Sve crno i spaljeno,sve nagorjelo. Zadah leševa i zgrušane krvi. Psi i mačke koji lutaju na sve strane. Ubijene životinje. Krava u bunaru sa vodom za piće. Razbacane i uništene stvari. Tragovi zla. Trebalo je samo 36 sati prisustva SDS-soldateske, pa da nestane sve što su ljudi mukotrpnim radom i odricanjem, decenijama stvarali.

Kao u apokaliptičnom otkrivenju apostola Ivana o svršetku svijeta, Dobošnicom je prošla smrt,potom prokletsvo pljačke,a sve se završilo u plamenu vatre. Donje i Srednje Dobošnice-bukvalno,nema. To je sada samo naziv za mjesto u kome su dugo živjeli ljudi, a koji sada nemaju kuda,niti radi čega da se vrate. Zato mi izgleda da u imenu Dobošnica odjekuje nešto čega više nema, nego i nešto čega će teško više biti. Moj tekst može biti samo žalopojka nad mrtvacem, nad dobro znanim,nad drugim,jer je Dobošnica takva kakva je bila, više dio Bosne i Bosna,nego Lukavac Grad.“

Ovako je to doživio i zabilježio ratni reporter Atif Kujundžić. Na zadovoljstvo svih Doboščana, Dobošnica se vratila životu,ljepša je i svijetlija nego li ikada prije. Sve to su postigli vrijedni i marljivi Doboščani, koji će u budućem vremenu svoje mjesto ojačavati, uljepšavati ali nikada sigurno neće zaboraviti zločine koje su počinili protagonisti velikosrpske hegemonističke politike, mjeseca avgusta 1992. godine.

U delegaciji OSSBiH Lukavac pored Lejle Sejdinović bili su potpredjednici Zarfa Huskić i Faik Sejfić zatim Suada Bećirović, Asidin Ćosićkić i Mihad Sakić.