Državno tužilaštvo optužilo je jučer bivšeg komandanta bataljona Vojne
policije 65. zaštitnog puka Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS)
Zorana Malinića za pomaganje u genocidu u Srebrenici. Balkanska
istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ranije ove godine je
koristeći svjedočenja, nalaze vještaka i dokumenta koja su predočavana pred
Haškim tribunalom istraživala ulogu njegovih snaga u zločinima u
Srebrenici. Evo šta do sada pouzdano znamo o toj ulozi i tri stvari koje
trebate znati o optužnici protiv Malinića.
Prema saopštenju Tužilaštva BiH, Malinić se tereti da je planirao, nadzirao
i koordinirao aktivnosti pripadnika Vojne policije na području Nove Kasabe
i okoline, koji su nakon pada Zaštićene zone Srebrenica vršili zasjede,
presretanja, zarobljavanja i ubijanja civila bošnjačke nacionalnosti.
Pripadnici Vojne policije su, prema navodima Tužilaštva, po naredbi i uz
Malinićevo odobrenje optuženog, ubili skupinu od 12 zarobljenih civila,
među kojima je bilo žena i ranjenih.
“Optužnica se također odnosi i na zarobljavanje i zlostavljanje najmanje 20
zarobljenika u školi u Novoj Kasabi, kao i zarobljavanje više stotina
civila koji su držani u nečovječnim uvjetima na stadionu u Novoj Kasabi,
koji su predvečer istog dana, transportirani u pravcu Kravice i Bratunca,
držani u objektima za zatočenje, te nakon toga strijeljani i ubijeni na
različitim lokacijama gdje su vršene egzekucije žrtava ubijenih u genocidu
u Srebrenici”, saopšteno je iz Tužilaštva.
U istraživanju objavljenom u julu 2020. godine BIRN BiH je detaljno pisao o
dokazima i ulozi bataljona Vojne policije 65. zaštitnog puka Glavnog štaba
VRS-a u zločinima u Srebrenici.
Tokom haških suđenja iznesen veliki broj dokaza koji se odnose na Malinića
U haškim presudama je konstatovano da je veći broj Muslimana iz kolone koja
se kretala prema Tuzli nakon što je VRS zauzeo Srebrenicu 11. jula 1995.,
zarobljen ili se predao 13. jula na putu Bratunac – Konjević-Polje i putu
Nova Kasaba – Konjević-Polje, te je dio njih odveden prema igralištu u
Novoj Kasabi.
Vojni vještak Richard Butler, u svom nalazu korištenom u skoro svim
procesima za Srebrenicu, pred Tribunalom spominje 65. zaštitni puk pri
Glavnom štabu VRS-a, čijim je bataljonom vojne policije komandovao major
Zoran Malinić, koji je u julu 1995. godine, prema nalazu, bio razmješten u
Novoj Kasabi.
“Ova jedinica učestvovala je u okupljanju i zatvaranju muslimanskih
zarobljenika u blizini Nove Kasabe”, navodi se u nalazu, kao i da su
zarobljeni transportovani nazad u zonu Bratunačke brigade, odakle su
prebačeni u zonu Zvorničke brigade.
Jedan od svjedoka sa mjerama zaštite je tokom svjedočenja pred Tribunalom
ispričao da je kratko vrijeme bio smješten u barakama, odakle je s ostalima
otišao na fudbalski teren gdje su zarobljenici sjedili u redovima, i da je
kasnije na teren u Novoj Kasabi došao Ratko Mladić i kazao im da će biti
razmijenjeni i da će se napraviti spiskovi.
U istom svjedočenju je opisano kako je u tom trenutku jedan zarobljenik
ustao, da su mu srpski vojnici prišli, šutnuli ga i udarili kundakom, nakon
čega je jedan srpski vojnik izvadio svoj pištolj i ubio ga, a potom je
bačen među ostale.
Neki od bivših pripadnika vojne policije 65. zaštitnog puka su ispričali da
je veći broj zarobljenika nakon predaje proveden do igrališta, da su dobili
hljeb i da je ranjenicima ukazana pomoć, kao i da su nakon Mladićeve
posjete zarobljeni autobusima i kamionima prebačeni u Bratunac i da je u
njihovoj pratnji bilo nekoliko vojnih policajaca s oklopnim vozilom.
Malinić je svjedočeći u postupku protiv Zdravka Tolimira kazao da, prema
njegovim saznanjima, zlostavljanja zarobljenika u Novoj Kasabi nije bilo,
da su morali sjediti na terenu, da su dobili vodu i hljeb, kao i da je čuo
da se desilo ubistvo.
“Desilo se na stadionu kada je zarobljenik napao vojnika koji je bio
pripadnik bataljona vojne policije. To je jedini put kada je neko izgubio
život, ali to nije bilo iz nečijeg kaprica. Radilo se o samoodbrani”, rekao
je tada Malinić.
Tolimir, bivši pomoćnik komandanta VRS-a za obavještajno-bezbjednosne
poslove, zbog genocida je osuđen na doživotnu robiju, ali je preminuo u
pritvoru prije upućivanja na izdržavanje kazne.
Pripadnici Vojne policije 65. puka su pred Tribunalom potvrdili da je
Malinićev nadimak bio Zoka, a Maliniću je tokom svjedočenja predočavan
transkript prisluškivanog razgovora – vođenog između Ljubiše Beare,
bezbjednjaka Glavnog štaba VRS-a, i osobe označene kao Zoka – u kojem se
spominju snage koje prolaze i koje se ubijaju međusobno.
Beara je u Haagu osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida u
Srebrenici, a kasnije je preminuo na izdržavanju kazne.
Malinićeva optužnica otrgnuta iz istrage protiv Savčića
U Sudu BiH je u toku suđenje Milomiru Savčiću, bivšem komandantu 65.
zaštitnog puka Glavnog štaba VRS-a, po optužnici za pomaganje u genocidu
koja ga tereti da je komandovao i nadzirao aktivnosti pripadnika 65.
zaštitnog puka i bataljona vojne policije koji je bio u njegovom sastavu
prilikom zarobljavanja i zatočenja više stotina muškaraca bošnjačke
nacionalnosti na više lokacija na području Nove Kasabe, te njihovom
nezakonitom zatočenju, zlostavljanju i ubojstvima.
Kada je u decembru 2019. godine Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv
Savčića, u njoj se navodila Malinićeva uloga u događajima iz jula 1995.
godine, ali on tada nije optužen sa Savčićem.
U optužnici protiv Savčića se navodi da je komandant bataljona vojne
policije Malinić organizovao postavljanje zasjeda, potom da je od 11. do
14. jula 1995. godine, nakon predaje i zarobljavanja, više od deset
zarobljenih ubijeno, a 20-ak bilo zatvoreno u prostorijama komande Vojne
policije bez adekvatnog smještaja gdje su neki od njih izvedeni i tučeni, a
potom u grupama prevedeni na fudbalski stadion u Novoj Kasabi, a potom
“potrpani” u autobuse i kamione i odvezeni prema Bratuncu, odnosno Zvorniku.
Sutkinja Korner u zaključku svog izvještaja konstatuje kako “fragmentacija”
optužnica, odnosno praksa podizanja više različitih optužnica koje se
odnose na isti događaj bez valjanog razloga mora prestati, te da iako je
došlo do smanjenja u odnosu na raniji period, ova praksa se i dalje
nastavlja.
“Razlozi za prestanak ove prakse su ostali isti, zapravo, postali su još
jači, s obzirom na to da prolazi sve više vremena od datih događaja i zbog
približavanja roka za okončanje predmeta ratnih zločina 2023. godine”,
navodi se u izvještaju.
Tužilaštvo nastavilo praksu podizanja optužnica protiv nedostupnih osoba
Državno tužilaštvo nastavilo je sa praksom podizanja optužnica protiv osoba
koje su nedostupne i nalaze se van BiH, što je bila jedna u nizu zamjerki
britanske sutkinje Joanne Korner u izvještaju za unapređenje rada na
predmetima ratnih zločina. Malinić je, prema saopštenju Tužilaštva,
nastanjen u Beogradu i državljanin je Srbije.
Sutkinja Korner se u posljednjem izvještaju o provedbi svojih ranijih
preporuka Tužilaštvu, između ostalog, osvrnula na podizanje optužnica
protiv lica koja su nedostupna pravosudnim organima, obrazlažući da moguća
korist od podizanja optužnice protiv takvog počinitelja u principu ne
opravdava ni utrošak vremena ni utrošak resursa.
Prema izvještaju, ako je jasno da sporazumi između država bivše Jugoslavije
imaju mana i po pitanju uslova i efikasnosti, ako se nakon pokretanja
istrage sazna da osumnjičeni nije na području BiH, predmet treba ustupiti
prije podizanja optužnice, ili ako zbog nečega to nije opcija, treba sa
podizanjem optužnice sačekati dok se ne steknu realni uslovi za održavanje
glavnog pretresa u BiH.
“Ustrajati na istrazi i optužnici, kada ne postoje realni izgledi da će se
glavni pretres održati u bliskoj budućnosti, znači gubiti vrijeme i resurse
i Tužilaštva BiH i Suda BiH. I dok takav pristup ne bi uživao potporu u
javnosti, rješenje je unapređenje regionalne saradnje bilo kroz hapšenja i
vraćanje osumnjičenih u BiH ili veća spremnost stranih pravosudnih organa
da provedu krivične postupke temeljem načela univerzalne jurisdikcije”,
stoji u izvještaju.
Tužilaštvo BiH je do sada protiv šest osoba podiglo optužnice za genocid u
Srebrenici, a koje su u vrijeme optuženja bile nedostupne pravosuđu u BiH,
odnosno, koje su se nalazile u Srbiji.
Tako su nedostupni Radoslav Janković, bivši obavještajni oficir u
Odjeljenju za obavještajno-bezbjednosne poslove u Glavnom štabu VRS-a,
potom Svetozar Kosorić, nekadašnji načelnik Odjeljenja za obavještajne
poslove Drinskog korpusa VRS-a, zatim bivši zamjenik ministra i ministar
unutrašnjih poslova RS-a Tomislav Kovač, kao i nekadašnji zamjenik
komandira Policijske stanice (PS) Srebrenica Milisav Gavrić, te bivši
pripadnici Vojne policije Vlaseničke brigade VRS-a Borislav Stojišić i
Rajko Drakulić.