Penzioneri u doba korone: U moru zabrana, najviše nam fale prijatelji i naša druženja

TV SLON UZIVO RADI OSLON UZIVO 

Iako je penzionerima dozvoljeno kretanje u određenim danima, ono što ih boli i tišti jeste činjenica da skoro dva mjeseca nisu vidjeli većinu svojih prijatelja. Druženja koja su redovno imali, na kojima su zaboravljali sve svoje teškoće i probleme više nema, jer je na snazi još uvijek zabrana okupljanja. Jedini kontakt koji imaju sa svojim najdražim je putem poziva i poruka.

“Ja se sad dok je ova izolacija sa svima, ili viberom ili telefonom čujemo. Ispričamo i neki vic pa se i smijemo, osjetimo kao i da nije neka izolacija. Ja sam u stanu, samo balkon, kuhinja, soba. Al eto žensko uvijek nađe nekog posla. Možda sam i ja sad našla nekih stvari za koje nisam znala gdje su, nešto viška sam podijelila i učinila dobro djelo” – kazala je Šemsa Hadžiavdić, penzionerka.

Kako pričaju naši sagovornici, do sada iako su se družili, i bili zajedno sa svojim prijateljima svaki dan, nisu shvatali poentu pravog prijateljstva. Ne postoji džaba izreka da tek kad nešto izgubiš shvatiš koliko ti to znači. I u ovom slučaju to je zaista tako.

“Nisam vjerovala da toliko može. Ono kad smo se družili poželim ja njih kroz 15 dana. Ovo mi je teško palo. Budem i nervozna. Nama tako bude lijepo na tim druženjima, mi se i opustimo” – istakla je Zineta Suljkanović, penzionerka.

Istog mišljenja je i njen suprug, Hajrudin.

“Kako je ovo krenulo, skoro dva mjeseca kako vlada virus. Vjerujte mi da sam sve nervozniji, zato što nedostaje mi moje društvo i moji prijatelji” – naglasio je Hajrudin Suljkanović, penzioner.

Sada imaju samo uspomene na mnoga druženja i putovanja. Dok u kućnoj izolaciji provode svoje dane, gledajući slike sa raznih proslava, želja im ostaje ista.

“Želio bih da ovo što prije prestane da bi mogao da se družim sa  svim svojim ljudima” – kazao je gospodin Suljkanović.

Baš ovakvi primjeri ljudi, ukazuju na to da je sve prolazno i da se bez svega može, osim bez pravog prijateljstva. Sve je lakše kada imamo sa kim podijeliti. Svaka tuga je manja, a svaka sreža je veća. Zato poruka je našig sagovornika, da čuvate svoje prijatelje i da brinete jedni o drugima, dok još možete.