Porodica poginulog borca Armije RBiH nakon 27 godina više ne živi u podrumu

TV SLON UZIVO RADI OSLON UZIVO

”Osjećaj je prelijep nemam riječi da kažem, nisam mogla zamisliti da ću doživit ovo…” kaže Nezira Požegić. A Nezira je doživjela da nakon 27 godina uđe u kuću koja sada djeluje kao dom.
Njen muž je daleke 1992. godine poginuo braneći domovinu i od tada životna agonija za Neziru i njenu djecu nije prestajala. Sada, sa suzom u oku (pustiti insert kako briše suzu), posmatra obnovljene prostorije kuće.

”Krenulo je na bolje… ovo je suza radosnica, baš’‘, kaže nam Nezira.

Kroz sve protekle godine Nezira nije odustala, motivacija su joj uvijek bila njena djeca, a onda i unučad. Za kupovinu placa na kojem je sagrađena kuća davno je podigla i kredit. Sada su joj u pomoć pritekle i boračke organizacije koje su u koordinaciji obnovile dio sprata Nezirine kuće.

Doveli smo ih u situaciju da mogu fino dočekati Novu godinu u novim prostorijama. Projekat nije završen, ima još mnogo toga da se uradi… ali evo uređene su dvije sobe, kupljena četvera vrata, urađena ploča u kupatilu i hodniku” rekla je Sabira Mićanović, predsjednica Organizacije porodica šehida i poginulih boraca grada Tuzla.

Ova akcija pokazuje da porodice poginulih boraca nisu zaboravljene, no ona oslikava i tešku situaciju u kojoj neke od njih žive. Sličnih životnih priča i porodica sa neriješenim stambenim pitanjem je još uvijek čak 16 na području Tuzle.

”Tuzla nije riješila stambene probleme porodica šehida, porodica poginulih boraca… nije riješila! A ukinuti su beskamatni krediti, bespovratna sredstva, tih sredstava nema. Sada je ostalo samo da se izdvaja, vrlo mali fond, za one najteže slučajeva u oblasti stambenog zbrinjavanja” – dodaje Sabira Mićanović.

Ipak, boračke organizacije se kroz ovakve akcije bore da olakšaju tešku svakodnevnicu za porodice poginulih boraca. Posebna solidarnost bila je na djelu pri ovoj akciji.

”Kad je u pitanju ova porodica, svi smo dakle zajedno učestvovali pa bukvalno i lično smo pomagali. Imamo slučajeve da su sami borci svojim donacijama pomogli, da ova porodica ima što bolje uslove i da izađu iz vlažnih podrumskih prostorija i uđe u ove zadovoljavajuće prostorije” rekao je Edin Haračić Klej, predsjedavajući Koordinacije boračkih organizacija grada Tuzla.

Borba se i dalje nastavlja. Obnovljeni dio sprata treba da bude samo početak jer je krov u izuzetno lošem stanju. Ukoliko se ne obnovi, vlažno će biti i ovdje. No, Nezira o tome sada ne želi da misli. Zadovoljstvo nije krila…

”Dole imam kupatilo pa ne mogu ovdje… kada kupatilo osposobim ovo je moja soba. Peć ćemo iznijeti na hodniku i da nam bude vruće! Udisat ću čist zrak, nema vlage, oboljenja. Djeca oboliše i ja…” zaključuje Nezira Požegić.

Boračke organizacije uz pomoć humanih ljudi, udruge HVIDRA, nastavljaju akciju obnove Nezirine kuće. Kažu, sramno je da porodica u 21. stoljeću živi u vlažnim podrumskim prostorijama. Stoga bi svaka pomoć za Neziru bila izuzetno vrijedna jer borbenost ove porodice nikada nije bila upitna; kako ona Šahbazova za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, tako i Nezirina za koru hljeba svoje djece.