RTV SLON s ponosom prati i predstavlja rad i uspjeh mladih ljudi s područja našeg kantona. Tako nam je ovih dana stigla jedna lijepa vijest o uspjehu Mirele Čokić – Džinić, profesorice na Pravnom i Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, koja je uspješno obavila postdoktorsko istraživanje na Univerzitetu Heidelberg u Njemačkoj, koji je prema osnovama rangiranja Top 1. Univerzitet u Njemačkoj i spada među top 40 Univerziteta Svijeta. Kao inspiracija drugim mladim ljudima i njenim studentima s profesoricom Čokić – Džinić smo razgovarali o njenom putu od Tuzle do Njemačke.
„Najjednostavniji odgovor bi zasigurno bio, a da nije pretenciozno Per Aspera ad Astra „Trnjem do zvijezda“. Doslovno takav akademski put je i bio za ovih mojih 15 godina akademskog rada od asistenta do profesora na Univerzitetu u Tuzli. Svakako da je ta naučna i akademska platforma ličnog rada i dovela do određenog cilja. Morate vjerovati u sebe i biti svoji, to je nešto što je najvažnije. Uz to još ako vam se ukažu prilike, za kojima ste čeznuli i stremili svo vrijeme svog rada, onda je to zasigurno dobitna kombinacija. Radeći u sklopu nekih međunarodnih i svjetskih projekata ukazala se prilika za dokazivanje i rad, a to je svakako polučilo vrlo kvalitetne internacionalne preporuke. Preporuke su dovele do toga, da dobijem pozivno pismo sa Instituta za uporedno međunarodno privatno i poslovno pravo Univerziteta Heidelberg, te da kao gostujući profesor provedem postdoktorsko istraživanje od godinu dana na navedenom Institutu.
Koja je bila tema vašeg postdoktorskog istraživanja i zašto baš ta tema?
„Istraživačka tema je glasila: “Efikasnost rješavanja poslovnih/trgovinskih sporova putem arbitraže u Njemačkom pravu”, s uporedbom BiH legislative. To je tema koja je ako ne oduvijek bila aktuelna u pravnoj praksi i nauci. Interesovala sam se za nju još s upisom magistarskog studija na Pravnom fakultetu Sarajevo, gdje sam stekla značajna teoretska, a nakon toga i praktična znanja. Interesantna je posebno iz razloga, jer je u BiH još uvijek nedovoljno primijenjena. Problem je u tome što vrlo rijetko poslovni subjekti (posebno oni koji su jačeg finansijskog stanja) nisu upoznati sa mogućnošću primjene ovog instituta, bolje rečeno postupka u praksi. Koji predstavlja ako ništa alternativni način za rješavanje poslovnih sporova, na jedan efikasniji i brži način. Tačnije, uporedbu Njemačke legislative sa BiH sam upravo analizirala iz tog razloga, kako bih prikazala koliko je efikasnija arbitraža (nedržavni sud-izbrani sud) u odnosu na redovni način rješavanja spora pred državnim sudom. Naime, cilj je podizanje svijesti fizičkih i pravnih lica o značaju i efikasnosti poslovne arbitraže i njene primjene u poslovnoj i pravnoj praksi“.
Živjeti lokalno, a sanjati globalno, da li je moguće i vašim studentima?
„Vrlo teško, ali vrijedi pokušati! Ništa nije nemoguće, kada se mnogo želi. Bitna je volja, želja, znanje, trud, zalaganje i stalno razmišljanje o „snu“ koji slijedite. Nekad će se kockice posložiti, a nekada i ne, ali sve je to sastavni dio života, bitno je ne pokleknuti, nego uvijek i iznova krenuti dalje sa još više snage, volje i elana. Osim toga, važno je da se san ne odsanja, te je važno uvijek imati neki novi, bolji „san-cilj“, jer je to između ostalog i naša misija i vizija, cjeloživotnog učenja“.
Svoje znanje i iskustvo, koje ste stekli na ovom uglednom Univerzitetu vjerujemo da ćete prenijeti i na svoje studente u kojoj formi?
„Mi to provodimo već sada u sklopu naših magistarskih i doktorskih studija na Pravnom fakultetu Tuzla. Moji magistranti, a i doktoranti znaju odlično koliko je značajna ova tema i koliko iscrpnih sati provodimo rješavajući slučajeve iz prakse u sklopu međunarodne trgovinske arbitraže, te primjene različitih Međunarodnih konvencija, kao i drugih nacionalnih i internacionalnih propisa. Kada vaši studenti sa osnovnog studija nose neka teoretska predznanja u ovoj oblasti uz kasniju zajedničku praktičnu strukturu izvježbavanja slučajeva, na koncu je to onda kvalitetan gotovi proizvod“.
Po vašem mišljenju ima li danas dovoljno projekata, stipendija, koji studentima i kolegama iz BiH omogućavaju da svoje znanje unaprijede u nekim od zemalja EU?
„Smatram da smo mi još uvijek zemlja u tranziciji i u jednoj vrlo teškoj ekonomskoj situaciji još i prije Covid-19 bili i ostali. Također, otežavajuća okolnost u odnosu na naše susjede je nemogućnost članstva BiH u EU, s pretenzijom na pred članstvo, to sve košta nažalost u negativnom smislu i moje kolege i naše studente. Gdje god da se pojave i na konkursima za stipendije, projektima i Javnim pozivima u EU, mi smo građani trećih zemalja, htjeli mi to ili ne. Za sve je kriva politička situacija, nepostojanje dovoljnog znanja i političke volje, da se radi na podizanju statusa suverene i jedinstvene države BiH za radi dobrobiti svih nas. Mislim da je otežavajućih faktora dosta, ali ako se aplicira na one prave pozive, konkurse i projekte uz dobru i dokazanu internacionalnu preporuku koju morate zavrijediti, onda je moguće da iz lokalnog pređete u internacionalno. Poziva je zasigurno dovoljno, ali kao što vidite mnogo je faktora koji otežavaju tu mogućnost da se pojedinac bori i izbori za svoje mjesto pod suncem“.
Koja je razlika u obrazovnom sistemu u EU, za razliku od onog u BiH, prednosti i nedostaci?
Obrazovni sistem EU ima široku lepezu načina za pristup naučnim informacijama i sticanje znanja. To je nešto što me prosto zadivilo, imate mogućnost pristupa svim svjetskim bazama podataka bilo sa Instituta ili iz Univerzitetske biblioteke ili dok sjedite u Univerzitetskoj čitaonici čitate, istražujete, učite ili pak u menzi dok ručate. Na samom početku svi studenti, pa i mi gostujući profesori dobili smo passworde za besplatan pristup svjetskim bazama podataka, besplatan pristup bibliotečkom fondu na Univerzitetu Heidelberg koji je prvi i najjači bibliotečki fond u cijeloj Njemačkoj. Samo ove dvije mogućnosti kada uzmem u obzir u sklopu obrazovnog sistema, pored ogromnih i moderno uređenih prepunih čitaonica, moram vam reći da je neuporedivo sa našim. Mi kada bi imali to ponuditi našim profesorima i studentima ja vjerujem da bi se napravio mnogo veći pomak Univerziteta Tuzla na Ranking listi Svjetskih Univerziteta. No, kod nas i za naš Univerzitet najmanja su izdvajanja upravo za bibliotečki fond, naučno-istraživački rad, te mobilnost akademskog osoblja i studenata, što je zaista poražavajuće. Pravni studij koji je u Njemačkoj vrlo težak, a nakon okončanja vrlo cijenjen i više nego i jedan studij u Njemačkoj, zahtjeva polaganje dva državna ispita tokom studija, nakon druge godine, a drugi praktični državni ispit nakon četvrte godine studija, oni to nazivaju “Das Erste und die zweite juristisches Staatsexamen“. Upravo ti državni ispiti u toku studija zahtijevaju velike pripreme i po godinu dana i pored redovnog studiranja, koji se sastoje najvećim dijelom od rješavanja slučajeva iz prakse. Nakon čega ste već spremni da postanete ili advokat, sudija, tužilac, te pravnik u kompanijama i sl.
Koja je vaša formula uspjeha i univerzalna poruka za vaše, ali i sve studente koji ovo čitaju?
„Vjerujte u sebe, želite dovoljno, radite ustrajno, nikad ne posustajte, ako puta i načina nema, stvorite ga, a što je najvažnije, mislite pozitivno i sve pozitivno će Vam se vratiti, kad tad!“
