„Igrali smo se i družili. Puno drugara imam,” rekao je Enes Fejzić, korisnik Zavoda za osobe sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju Tuzla.
“Po meni je druženje najbitnije i tako ljudi sklapaju prijateljstva i socijalizuju se i kad je u pitanju druženje bilo je dobro.” dodao je Melis Omerović, član Udruženja građana oštećenog vida Tuzla.
“Prvo smo igrali ne igre i onda smo se upoznali ipa smo nešđto radili crtali i bojali i eto. Meni je bilo lijepo.” rekla je Amila Hasanović, učenica Osnovne škole Miladije.
“Igrali smo neke igre, ružili se, crtali i tako dalje. Sjajno sam doživio drugu djecu i upoznao sam novog druga koji se zove Alen i opet ću se ići družiti” rekao je Emir Pašalić, učenik Osnovne škole Miladije
Enes, Melis, Amila i Emir družili su se i stvarali nova prijateljstva, a prije svega prihvatili ono različito. Zapravo „Učenje o različitosti dobar je put za njeno razumijevanje“, naziv je projekta koje provodi Udruženje građana oštećenog vida Tuzla u saradnji sa Zavodom za osobe sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju Tuzla kao i Osnovna škola Miladije. U sklopu projekta učenici bez invaliditeta su učili šta je Brajevo pismo, kao i druge aktivnost.
„Krajnji cilj je podizanje svijesti da invaliditet nije bauk i da ga treba prihvatiti i kako pristupiti vršnjacima i šta kada sretnete na ulici osobu sa invaliditetom kako se ponašati. „ rekla je Tifa Tučić, predsjednica Udruženja građana oštećenog vida Tuzla
Kada je riječ o senzibilitetu, djeca su senzibilnija, ali problem u prihvatanju različitog prema riječima, pedagoga kreće zapravo iz kuće.
“Djeca su otvorena i prihvatanju i međutim problem nastaje kada ta djeca odu kući i ispričaju šta je bilo pa se vrate u školu gdje ih roditelji upozoravaju iz straha da se trebaju čuvati , sklanjati i ograničavati kontakt. Tako da ove aktivnosti pomažu roditeljima da vide kada djeca jesu u takvim situacijama da im se ništa neće desiti i da oni mogu komunicirat na dječiji , prirodan i zdrav način., dodala je Selma Teparić, pedagogica Osnovne škole Miladije
Obzirom da obrazovanje promovira inkluziju jako je važno da djeca od rane dobi prihvataju drugačije kao normalno i da određene teškoće u razvoju ne budu iznenađenje i ne budu šok. Prihvatanje svega što je različito, da smo svi jednaki zapravo je rezultat aktivnosti ovog projekta. U njemu je učešće uzelo nekoliko tuzlanskih osnovnih i srednjih škola
“Iako smo svi različiti trebali bi prihvatiti svakog u društvu i nije bitno da imali mrvicu poteškoća, bitno je da smo složni i da prihvatimo svakog kakav jeste ” dodala je Mia Čejvanović, učenica Osnovne škole Mejdan
“Jako mi je drago da postoje ljudi koji se i dalje obaziru na to smtaram da bi se trebala obratiti pažnja na to i da pokušamo da to kao normalizujemo jer mnogi ljudi misle da to nije normalno, ali smatram da definitivno jeste“ zaključila je Sara Salihović, učenica Osnovne škole Miladije
A da je normalno i da sve više prihvatamo ono različito dokaz je i Benjamin Kovačević, koji uprkos slabovidosti pohađa redovnu nastavu, bez ikakvih predrasuda.
Pa ravnopravno kao i svi ostali, ponašaju se isto kao i prema svima drugim i ako treba šta pomoći tu su. Nikada se nisam osjetio drugačiji i pomažu da se osjećam kao i svi ostali. zaključio je Benjamin Kovačević, učenik Mješovite srednje hemijske škole Tuzla.
