Prije četiri godine, 1. februara 2018. godine, počela je primjena Zakona o akcizma u BiH po kojem su tada za 15 feninga povećane akcize na biogoriva i biotečnosti, te putarine, što bi s PDV-om iznosilo 18 feninga.
Obećanja tada nije manjkalo, govorilo se o hiljadama novih radnih mjesta, o novim investicijama, o prosperitetu, pa čak i o povećanju nataliteta.
Skoro nevjerovatni argumenti izvlačili su se kako bi se javnost uvjerila da je Zakon o akcizama prijeko potreban.
Dio zvaničnog objašnjenja zbog čega je trebalo uvesti novi namet na gorivo je i sljedeći:
“Stoga ne bi bilo utemeljeno da se uvećanje akciza i cestarina posmatra kao udar na stanovništvo, jer cilj zbog kojeg se uvodi u potpunosti opravdava razloge uvođenja, a navedene prednosti koje izgradnja ove vrste infrastrukture nosi sa sobom ukazuju na to da je realno očekivati poboljšanje standarda stanovništva kroz nova zapošljavanja, stvaranje novih prihoda, izgradnju dodatne infrastrukture u vidu izgradnje vrtića, škola, bolnice, domova za stare i iznemogle osobe i drugo, i u krajnje očekivani rast standarda stanovništva će možda potaknuti i natalitet, što je izuzetno važno za BiH s demografske tačke gledišta”.
Međutim, daleko je ova zemlja od prosperiteta, umjesto rasta nataliteta, imamo ljude koji nemilice odlaze iz ove zemlje, koje je pandemija samo usporila u namjeri da zauvijek napuste ove prostore.
Četiri godine nakon početka primjene famoznog zakona nemamo otvorenog niti jednog metra autoputa, a da je u funkciji.
Dobili smo stotine miliona EUR-a novih kredita, ali i stotine miliona KM prihoda od akciza koji negdje stoje na računima, odnosno ne stoje jer se nenamjenski troše.
Prema tada usvojenom Zakonu, prihodi od putarina se usmjeravaju na poseban podračun i usmjeravaju prema entitetskih preduzećima za izgradnju autoputeva i magistralnih puteva.
Struka je upozorovala da se na ovakav način neće pokrenuti cestogradnja već da će se ponovo opet podizati kredite, ili potpisivati koncesioni ugovori, što se i potvrdilo.
Problem koji se često zaboravlja jeste da se većina prikupljenog novca kroz razne namete na gorivo usmjerava u tekuću budžetsku potrošnju, a manji dio na namjenske podračune.
Ono što imamo u BiH, umjesto prosperiteta i nataliteta, jesu beskonačna poskupljenja, odlaske ljudi i zatrovani politički prostor.
Zemlja je u neviđenoj političkoj krizi, čiji se kraj ne nazire.
Istovremeno smo kraj 2021. godine dočekali sa inflacijom i skokom cijena većine proizvoda i usluga.
Rasle su i cijene goriva i građevinskog materijala, a ilustracije radi od početka do kraja 2021. godine cijene drveta, čelika i plastike veće su za su 30 posto.
Ukupno gledajući, na godišnjem nivou za BiH, u prosjeku je zabilježen rast nivoa cijena od 6,4%, što je sada već ozbiljan rast cijena.
Upoređujući potrošačke korpe za novembar i decembar računica pokazuje okrutnu stvarnost – u samo dva mjeseca toškovi života četveročlanoj porodicu BiH veći su za 165 KM.
RTV Slon/akta.ba
