Servisiraj svoj um: Svakom se može dogoditi!

TV SLON UZIVO RADI OSLON UZIVO 

„96.godine sam imao pravi psihički problem gdje sam se nakon 2-3 dana kod kuće, idi u hitnu pa se vrati, i supruga se sa mnom izmorila, nisam nekoliko dana ni spavao, fizionomija lica se počela mijenjati, samo sam pušio i pio kafu. Na kraju sam otišao profesionalcu mentalnog zdravlja u Kreku“ kaže Vahid Đulović, predsjednik Udruženja „Feniks“.

Najteži korak ka ozdravljenju jeste priznavanje psihičkog poremećaja. Vahid Đulović, prve simptome PTSP-a primijetio je još 1993.godine. Tri godine trebale su mu da sam sebi prizna da se ne osjeća dobro…

”U onom momentu kad sam imao probleme, odmah sam zamišljao, neko će me vidjeti da sam ušao u Kreku i da će reći eno Vahid pobudalio,” kaže Đulović.

Stigma društva prema osobama sa mentalnim poteškoćama prisutna je u velikim razmjerama, i ona stvara dodatnu stigmu oboljelima. Podrška porodice, prijatelja i društva najveći je korak ka ozdravljenju.

”Prve dvije godine ti izgubiš volju za radom i za sve, i onda treba jedan ciklus možda od godinu da se čovjek postepeno vrati u život, naravno da porodica treba da podržava, npr.ako ne operem dobro suđe da me ne osuđuju, nego da kažu hajde možeš ti to,” dodaje on.

Niko se ne treba stidjeti svoje bolesti, jer mentalne poteškoće se mogu dogoditi svakome. Sve je češća pojava da mladi od 15 do 29 godina svoje probleme rješavaju okončanjem života.  Procjenjuje se da svake godine u svijetu gotovo 800 hiljada ljudi izvrši suicid, što ilustrativno govori da gotovo svakih 40 sekundi neko negdje na Zemaljskoj kugli oduzme sebi život. Kada je u pitanju Federacija BiH, podaci kojima raspolažu stručnjaci, govore da je u posljednje dvije godine oko 220 ljudi sebi oduzelo život. Ono što je bitno istaknuti jeste da svaki pojedinac može doprinijeti da stopa suicida bude niža.

„Svako ko se nađe u emocionalnoj krizi, ko se nađe u osjećaju zaglavljenosti, ili da ima osjećaj da je potonuo, da nema izlaza iz svoje situacije, da ima neki nerješiv problem, dovoljno je da odvoji malo vremena sa bilo kim iz njegove okoline, porazgovara, podijeli svoja osjećanja, da porazgovara s nekim ko će mu pomoći da svoj problem pogleda sa druge strane“ objašnjava prof.dr. Esmina Avdibegović, neuropsihijatar, dok Bojan Šošić, dodaje: „Globalno, je prepoznato da je potrebno ulagati više napora da se spriječi ova pojava, i da se ne samo to, već da se zaista promovišu vrijednosti koje će dati jedan temelj orijentaciji na ono pozitivno“.