Kupovina domaćih proizvoda i osiguranje prehrambene sigurnosti stanovništva domaćim proizvodima danas se javljaju kao izraz lojalnosti i patriotizma, kojim se utiče na ekonomski prosperitet društva.
U vrijeme kada je pandemija Covid-19 već uveliko poremetila globalnu ekonomiju, te zbog ratnih dešavanja svijet dolazi pred početak globalne nestašice hrane, i čini se da nikada nije bilo važnije okrenuti se domaćoj proizvodnji i skraćivanju lanaca snabdijevanja i tako jačati samoodrživu ekonomiju u Bosni i Hercegovini.
Postoji jednostavna definicija domaćeg proizvoda, za domaći proizvod se smatra roba proizvedena u Bosni i Hercegovini, u čijoj proizvodnji je upotrebljeno bar 50% sirovina proizvedenih u BiH. Ekonomisti svakodnevno ukazuju na važnost kupovine domaćih proizvoda i usluga, jer ako se za domaći proizvod plati 100 KM, čak 95 KM ostaje u državi. Kupovinom domaćih proizvoda utiče se na kompletnu ekonomiju Bosne i Hercegovine, na domaći BDP, na sve proračune. Sav novac koji se potroši na domaći proizvod, za razliku od stranih proizvoda, multiplicira se četiri puta.
Osim strateške važnosti, domaća proizvodnja hrane i kratki lanaca snabdjevanja imaju i druge višestruke koristi – ekonomske, ekološke, zdravstvene, socijalne i društvene. Korištenjem kratkih lanaca snabdijevanja, lokalnim proizvođačima ostaje veći udio dodane vrijednosti proizvoda. Osim toga, jača se lokalna ekonomija koja omogućava održivost bavljenja poljoprivredom i opstojnost malih preduzeća, obrta i poljoprivrednih gazdinstva.
Hrana koja je domaći proizvod i kratki lanci opskrbe omogućavaju ljudima svježu, kvalitetnu hranu i zdraviju prehranu. Hrana koja se tehnološkim postupcima priprema za dugotrajniji proces distribucije od mjesta proizvodnje do mjesta kupovine ili potrošnje gubi na svojim nutritivnim i gastronomskim vrijednostima. Smanjenje emisije plinova i utroška energije koji nastaju transportom i distribucijom predstavlja slijedeću značajnu dobrobit za širu zajednicu. U uslovima globalnog ekonomskog liberalizma i slobodne tržišne konkurencije domaći proizvod se mora isticati svojim kvalitetom kako bi našao mjesto u potrošačkim korpama.
Prehrambena industrija u BiH ima potencijal koji nažalost nije dovoljno iskorišten. Bez obzira što je svake godine sve veći asortiman izvoznih prehrambenih proizvoda kao i tržišta na koja se plasiraju ti proizvodi, ipak je uvoz gotovo svih prehrambenih proizvoda mnogostruko veći od izvoza.
Na teritoriji Bosne i Hercegovine trenutno radi preko 30 mljekara, dok je 11 mljekara ispunilo sve uslove za izvoz mlijeka i mliječnih proizvoda na evropsko tržište. Mljekare u BiH otkupljuju mlijeko od 15.000 proizvođača sirovog mlijeka, od kojih je u Republici Srpskoj oko 4.000, 10.500 u Federaciji BiH i oko 500 iz Brčko distrikta BiH. Prosječno između 37 i 40% proizvedenih količina svježeg sirovog mlijeka mljekare u Bosni i Hercegovini otkupe od domaćih proizvođača mlijeka.
Proizvodnja mlijeka u BiH jedna je od najvažnijih poljoprivrednih grana koja čini okosnicu poljoprivrednog i ruralnog razvoja, te jedna od rijetkih grana prehrambene industrije koja izvozi više nego što uvozi. Godišnje se u BiH otkupi oko 250 miliona litara sirovog mlijeka i u posljednje četiri godine zabilježen je rast otkupa, tako da je u 2016. godini otkup iznosio 243 hiljade tona, dok je u 2019. godini to bilo 261 hiljadu tona. Značaj mljekarskog sektora ogleda se i u vrijednosti primarne proizvodnje od 300 miliona KM godišnje kao i 13.000 farmera koji u cijelosti ili djelimično ostvaruju egzistencijalne prihode domaćinstva proizvodnjom mlijeka.
RTV Slon/Biznis Info
