Stanje u rudnicima TK: ”Sve su ovo strojevi stari 30 godina”

TV SLON UZIVO RADI OSLON UZIVO

”Svakim danom ovim putem više od 200 rudara silazi 100 metara pod zemlju, samo kako bi prehranili sebe i svoju porodicu.”

A upravo su generacije i generacije othranjene na takav način. Nakon što se godinama tako hranio i Jasmin Šišić poslije oca je, stotinama metara duboko od očiju javnosti, nastavio prehranjivati svoju porodicu. I to radi već 19 godina.

”Sve su ovo strojevi od prije nekih 20-30-40 godina. Ja mislim da je ovo jedini rudnik koji nije im'o ulaganja. Tako da radimo sa istrošenim dijelovima pa zato i proizvodnja je malo manja u odnosu na druge rudnike i tako.”- kazao je Jasmin Šišić, rudar u Rudniku Đurđevik .

Teški uslovi u kojima godinama radi sa svojim kolegama jedina su konstanta u Jasminovom životu, baš kao i prva cigareta koju zapali ispred jame, nakon naporne smjene odrađene duboko pod zemljom. I tako već 19 dugih godina. Dok Jasmin pod ovim utiskom odlazi kući drugi rudari dolaze. Sead Malkić već deset godina oblači tešku rudarsku opremu, a zatim zadužuje rudarsku lampu – jedini izvor svjetlosti u utrobi zemlje. Raditi se, kaže, mora bez obzira na zastarjelu opremu!

”Nije ovdje problem biti rudar, najlakša stvar je biti rudar. Problem je što svaki rudar mora biti inovator. Uslovi rada su teški. Moramo izmišljati sebi neke inovacije da bi to sve išlo i da se posao obavi.”- istakao je Sead Malkić, rudar u Rudniku Đurđevik.

Sead, njegov kolega Jasmin i ostalih 257 rudara rudnika Đurđevik godišnje proizvede 150.000 tona uglja. Ipak, zabrinjava ih što svemu raste cijena dok cijena uglja ostaje ista. Sa svim ovim poteškoćama susreću se i rudari u rudnicima Kreka koji zapošljava 2.482 radnika. Iako su najveći proizvođači uglja u Federaciji sa oko dva miliona iskopanih tona uglja čak ni to nije dovoljno – pa su u dugovima od oko 220 miliona maraka.

”Trebala bi minimalna proizvodnja da bude, da bi bili finansijski stabilni i poštovali i imali likvidnost i da ispunjavamo obaveze iz prethodnog proizvoda Kreka bi trebala imati 2,5 ili 2,7 miliona tona uglja.” – kazao je Suad Husić, predsjednik Sindikata radnika rudnika FBiH.

Rudnici toliko ne proizvode jer dugogodišnja neulaganja uzimaju svoj danak. S druge strane Rudnik mrkog uglja Banovići, kao jedini rudnik na području Tuzlanskog kantona koji nije ušao u koncern Elektroprivrede BiH, zapošljava oko 2798 radnika, uspijeva dostići planiranu proizvodnju od 1,5 miliona tona godišnje. Jer za razliku od Elektroprivrede koja škrtari prema tuzlanskim rudnicima, banovićani u svoj i te kako ulažu. No, niska produktivnost rudnika koji su u sklopu koncerna – posljedica je trenutnog stanja u rudarstvu. Tako jedan rudar u Sloveniji proizvede 5000 tona uglja godišnje dok je oko 800 tona prosjek u BiH, objašnjava doktor rudarstva Mevludin Delalić. Osim niske produktivnosti veliki problem je i zakonska regulativa.

Problem je što se ne vrši inovacija tih zakonskih i podzakonskih akata i ti pravilnici su većinom  iz 70ih i 80ih godina prošlog stoljeća. Zakon o rudarstvu je iz 2010 i on je novi. Ali bi se trebalo potruditi da se urade novi, pogotovo što je to i zahtjev EU. ” – istakao je Delalić Mevludin, osnivač Udruženja Atex.

Ali sa zastarjelim zakonskim aktima, opremom starom trideset godina ni plate koje su čak i više od prosječne plate u BiH ne mogu popraviti trenutnu tamnu sliku stanja u rudnicima u Tuzlanskom kantonu. Naredne tri godine bit će ključne za rudarstvo u TK – smatraju naši sagovornici. No, dok uprave rudnika čekaju investicije i povećanje cijena uglja – hrabri rudari i dalje na svojim plećima nose jednu od najznačajnijih privrednih grana u našoj državi… koja nažalost za njih mari samo u slučaju nesreće ili finansijskog kolapsa!