‘To je bio pakao’: Holandski vojnici prisjećaju se neuspjeha da spriječe genocid u Srebrenici

TV SLON UZIVO RADI OSLON UZIVO 

Veterani holandskog mirovnog bataljona pri UN-u raspoređenog u Srebrenici prisjećaju se kako su ostali bespomoćni da spriječe genocid nad Bošnjacima počinjen od snaga bosanskih Srba u julu 1995. godine, te kako je to uticalo na njihove živote.

Neuspjeh međunarodne zajednice da zaštiti takozvanu “sigurnu zonu” Srebrenice u julu 1995. predstavlja crnu mrlju u historiji mirovnih misija širom svijeta.

I danas postoje mnoge kontroverze u raspravama o ulozi Ujedinjenih nacija (UN) i drugih država sudionica u nesprečavanju ubistava više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Prošlog mjeseca je sud u Holandiji presudio da holandska država snosi 10 posto odgovornosti za smrt 350 muškaraca koje su ubile snage bosanskih Srba, vraćajući time u središte pažnje djelovanje holandskih mirovnih snaga pri UN-u u Srebrenici.

DutchBat III – koji je tako nazvan jer je bio treći od nekolicine kontingenata Holandske vojske koji su djelovali u svojstvu UN-ovih mirovnih snaga u enklavi Srebrenica – stigao je u januaru 1995. godine. Pripadnici ovog bataljona tvrde da su bili nedovoljno opskrbljeni i nedovoljno opremljeni, a njihovi pretpostavljeni iz Komande UN-a u Sarajevu nisu bili voljni pružiti im znatniju podršku.

Neki od mirovnjaka koji su služili u Srebrenici u sklopu bataljona DutchBat III svjedoče o svojoj misiji u pokušaju da se ispitaju i shvate neuspjesi međunarodne zajednice sa stanovišta onih koji su trebali djelovati kao njeni predstavnici.

Henk Van Der Berg: ‘To je bila totalna katastrofa’

Holandski vojnik Henk Van Der Berg kaže kako su već početkom 1995. godine krenuli problemi sa snabdijevanjem putem konvoja i da je to bio veliki problem, ali da je, kao dvadesetogodišnjak, mislio da mu se ništa ne može dogoditi.

On se prisjeća kako je situacija bila haotična kada su se ljudi počeli skupljati u veliku fabričku halu.

“Nisam siguran koliko je ljudi bilo unutra, ali ljudi su bili prestrašeni, umokrili su se, bilo je pobačaja. To je bio pakao. A taj smrad, bio je užasan, stvarno užasan. Tad sam pomislio: ‘Šta da radimo?’ Nismo imali dovoljno hrane, vode ni lijekova. Imali smo tek dovoljno za nas, ali ne mnogo. Bila je to totalna katastrofa”, priča Van Der Berg.

On je po naredbi izašao ispred holandske baze kako bi, kako kaže, s drugim vojnicima napravio vojni štit za “iskusne srpske vojnike”.

“Krupni momci s puškama, noževima; imali su šta god ti padne na pamet. Bili su naoružani do zuba. Neki od nas su im čak morali dati naše pancirke i druge stvari. Izgledali su vrlo prijeteće”, kaže on i prisjeća se da je Holandski bataljon u Srebrenici ostao još nekoliko dana i da je oko baze bilo tiho.

“Sjećam se da smo sjedili vani i pili kafu i mogli smo čuti pucnjeve i pse kako laju, a neko mi je rekao da Srbi još uvijek love izbjeglice po šumi. Ali u to vrijeme svi smo bili otupjeli na tu situaciju”, govori ovaj vojnik i dodaje da su prve godine nakon rata za njega bile teške i da je imao problem s koncentracijom kada se vratio na posao.

Holandski vojnik Anne Mulder se prisjeća da mu je bilo čudno kada je pri dolasku u Srebrenicu krijumčario lijekove.

“To je prvo što mi se učinilo čudnim, jer mislio sam da je UN trebao biti glavni. Zašto smo onda krijumčarili stvari u enklavu? Kad smo stigli tamo, rečeno mi je da je cijelo područje u okruženju”, kaže Mulder i prisjeća se da je zaliha bilo vrlo malo i da su se bojali izaći iz baze da ne bi postali taoci.

Situacija se, kaže, s vremenom pogoršavala i bilo je sve manje hrane i municije. On kaže da 1995. godine nije očekivao da će srpske snage napasti enklavu, ali da je to trebao očekivati.

“Srećom, nisam bio uključen u evakuaciju. Bilo je kao u ‘Schindlerovoj listi’. Tu su bile uglavnom majke, djeca i stariji, te oko 240 muškaraca i ti su momci izgledali stvarno uplašeno. To je bilo usred ljeta. Nije bilo hrane i nisu nikako imali privatnosti i nije bilo dovoljno toaleta. Tako da je, sa sanitarnog aspekta, to bio haos”, priča Mulder i situaciju opisuje kao beznadežnu.

Kaže da nije znao da su muškarce hvatali i ubijali niti je očekivao da će se to desiti.

“Nikad nisam vidio toliko mnogo grešaka napravljenih u tako kratkom vremenu. Neke moje kolege su napravile slike [zlodjela], ali su one izgubljene. Činilo se da nešto krijemo. Izgledalo je kao prikrivanje, ali ne mislim da je to bilo to. Bio je to haos koji je stvorilo holandsko Ministarstvo odbrane”, kaže Mulder.

Izvor: (RTV Slon/Detektor.ba)