Upoznajte Maciku – Neobičnu mačku iz Zenice koja osvaja planinske vrhove

     

RTV SLON do sada je uglavnom u rubrici Magazin pisala o neobičnim i zanimljivim ljudima i njihovim još zanimljivijim poduhvatima, ali ovaj put našu pažnju i simpatije, pokupila je Macika, dvogodišnja mačka iz Zenice, koja je poznata po tome što voli putovati, a posebno planinariti sa svojim vlasnicima.

Priča o Maciki je zanimljiva od samog početka. Naime, njeni vlasnici Alma i Denis čuli su da jedna gospođa daje mačiće na udomljavanje, pa su odlučili kao veliki ljubitelji životinja izabrati jedno za sebe. No, kada su došli kod vlasnice mačaka, svi mačići su se stidljivo sakrili osim Macike, koja im je odmah prišla i osvojila ih za sva vremena. Odmah su znali da je to, to, ali u tom trenutku zasigurno nisu znali koliko je Macika, posebna po mnogo čemu i da će upravo s Macikom doživljeti neke od najljepših avantura.

Kako ističu Alma i Denis, svi nekako mačku vežu za kuću i porodicu, ali Macika ruši sve predrasude. Ona ne podnosi činjenicu da nije sa svojim vlasnicima, tuguje kad je ostave. A na putovanjima se vrlo brzo navikne na novi prostor i uživa istražujući ga. Naročito joj je interesantno spavanje u šatoru. Zauzme poziciju pored ulaznih vrata i čak i dok spava osluškuje šta se to dešavani vani. Ne smetaju joj ni divlje životinje koje prolaze pored šatora, već načuli uši i prati kuda se kreću. Ponekad bi pokušavala i vrata da otvori da izleti van da vidi ko je i šta hoće. Zimi se uvuče u vreću za spavanje. Interesantno je da se uvuče skroz u predio stopala. Prvi put tako kad je spavala smo se prepali da li uopće diše. Ipak u taj predio čini nam se ne dolazi dovoljno zraka pa nas strah da se ne uguši. Ali njoj ta pozicija odgovara, ne spava nego “komira se” pa joj treba vremena da reaguje na naše dodire i provjere da li je uopće živa. A čim ujutru otvorimo vrata šatora, izleti napolje. Ni rosa joj ne smeta da odmah krene u lov na insekte i istraživanje okoline, ističu ponosno vlasnici Macike..

Alma I Denis su zbog velikog interesa za Maciku i njene poduhvate na svojoj stranici Trio fantastiko, gdje bilježe sve momente sa svojih putovanja, odlučili odgovoriti na nekoliko pitanja o Maciki. Sigurni smo da ćete uživati u narednim redovima.

Na koji način Macika planinari?

Na planini, ukoliko je pregledno područje, gdje nema previše kamenja ili rupa u zemlji – jer voli da se zavlači pa nas strah da se ne zaglavi, hoda pored nas i bez povodca. Pustimo je da slobodno šetka i skakuće pored nas. Čim joj se izgubimo iz vida, mjauče da nas dozove i da je sačekamo. I čak u radoznaloj pretrazi terena uvijek nas drži na oku da joj ne pobjegnemo. Kroz kamenjar i zapuštane staze vodimo je na dužem povodcu, tako da opet ima prostora i za igru i istraživanje. Kada se umori ili kada mi odlučimo malo da požurimo, tada se smjesti na ruksaku i ramenima i uživa sa visine posmatrajući sve oko sebe. Kada ugrije ili zapuše hladan vjetar onda se sakrije u ruksak i radoznalo izviruje. Ali čim joj dosadi da se nosi, skače na zemlju i započinje njena avantura istraživanja i njuškanja.

Kako se Macika navikla na povodac?

Pošto smo primijetili da voli planinariti i da bismo je češće trebali voditi vani odlučili smo kupiti joj povodac. Nabavili smo skroz mali povodac, koji je njoj tada bio opet povelik. Prvi dan na povodcu smo je prvo pustili kroz stan da hoda, da vidimo kako će reagovati. Malo se bunila, pokušavajući da ga skine. Poslije smo je izveli van, gdje je njuškajući okolinu zaboravila i da ima povodac na sebi. Više nije obraćala pažnju na njega. Po povratku kući, ponovo je pokušala skinuti ga. Tako par dana je bilo i poslije se više nije bunila. Od tada povodac joj je bio znak da idemo napolje. Sada spremna kraj vrata čeka da joj stavimo povodac i samo da krenemo negdje. Čak zaspi sa njim, tako da se skroz navikla i više joj ne smeta. Iako mnogi imaju problem da naviknu mačku na povodac, mi smo imali sreće da smo je navikli još dok je bila malena.

 

Kampovanje sa Macikom?

Kada smo udomili Maciku rečeno nam je da su to životinje koje su vezane više za svoj životni prostor nego za vlasnike. Međutim, vremenom smo uvidjeli da je u našem slučaju drugačije. Macika ne podnosi činjenicu da nije sa nama, tuguje kad je ostavimo. A na putovanjima se vrlo brzo navikne na novi prostor i uživa istražujući ga. Naročito joj je interesantno spavanje u šatoru. Zauzme poziciju pored ulaznih vrata i čak i dok spava osluškuje šta se to dešavani vani. Ne smetaju joj ni divlje životinje koje prolaze pored šatora, već načuli uši i prati kuda se kreću. Ponekad bi pokušavala i vrata da otvori da izleti van da vidi ko je i šta hoće. Zimi se uvuče u vreću za spavanje. Interesantno je da se uvuče skroz u predio stopala. Prvi put tako kad je spavala smo se prepali da li uopće diše. Ipak u taj predio čini nam se ne dolazi dovoljno zraka pa nas strah da se ne uguši. Ali njoj ta pozicija odgovara, ne spava nego “komira se” pa joj treba vremena da reaguje na naše dodire i provjere da li je uopće živa. A čim ujutru otvorimo vrata šatora, izleti napolje. Ni rosa joj ne smeta da odmah krene u lov na insekte i istraživanje okoline.

Da li Macika podnosi vožnju?

Prvi put smo je poveli na Lisac, planinu u okolini Zenice. Išli smo autobusom i zbog jakog zvuka otvaranja i zatvaranja vrata bila je preplašena. Poslije smo na Vlašić išli autom gdje je isto bila preplašena zbog novih zvukova koje je čula. Ipak joj je svega tri mjeseca bilo i za nju je to sve bilo novo. U povratku autom, je legla na dasku gepeka i bezbrižno zaspala. U svakoj narednoj vožnji joj je bilo lagodnije. Otkrila je svoju sigurnu zonu – daska od gepeka, gdje je imala pregled na put iza sebe a i na ekipu u autu. Poslije je putovala i vozom i tramvajem i nikakvi zvukovi joj nisu smetali. U autu voli posmatrati kroz prozor, osjetiti “vjetar u kosi”. Čak kada vozimo makadamom, i pri tome smo u nekoj manjoj brzini, uživa izaći na haubu i sa nje posmatrati oko sebe, dok je još uvijek auto u pokretu. Tada je ipak držimo na povodcu da ne bi pala sa auta. Čak i na dužim putovanjima je uživala u vožnji, ali cjelodnevno vozanje je itekako izmori kao i nas. U autu joj obavezno stavimo povodac ali je puštena slobodno da šetka, sa prednjeg dijela na zadnji dio auta. Povodac je tu u slučaju da krene na kontrolnu tablu ispred vozača, da ga ne omete u vožnji. Transporter ne koristimo jer smatramo da nije komotan za nju, a svakako se navikla na vožnju tako da zaista tokom putovanja nemamo problema sa tim. Iako u rijetkim situacijama mjauče, u putovanju nam time daje znak kada mora nuždu izvršiti, pa ni sa tim nemamo problema. Posebna strast joj je vožnja biciklom. Smjesti glavicu i prednje šape na rame, a tijelo ispruži na ruksak koji nam je na leđima. Spora vožnja i visina na kojoj se nalazi joj upotpunosti odgovaraju da maximalno uživa posmatrajući sve oko sebe.

 

Imaju li mačke visinsku bolest?

Kada smo planirali uspon na Grossglockner, najviši vrh Austrije, pitali smo veterinara da li Maciku možemo povesti sa sobom. Ipak je to 3798 m/nv i visina na kojoj i ljudi dobiju visinsku bolest pa nismo znali kako će to uticati na mačku. Veterinar se nekoliko minuta zamislio i rekao nam da u čitavoj svojoj karijeri nikad ga niko to nije pitao niti je ikad razmišljao o tome. Ali da i mačke imaju svoj “visinski prag”, te kao i čovjek ima slične simptome. U slučaju da primijetimo da neće da jede, da povraća, da se skroz usporeno kreće, da se automatski spustimo niže jer one na taj način iskazuju visinsku bolest. Bili smo oprezni sve vrijeme ali Macika je extra podnijela visinu, nije imala niti jednog simptoma. Ove godine smo planirali uspon na Gran Paradiso (4061 m/nv) i Mont Blanc (4808 m/nv), i Maciku obavezno da povedemo, jer smo uvidjeli da nadmorska visina joj ne predstavlja problem, ali zbog pandemije covid-19 odgađamo za iduću.

Kako Macika podnosi ljeto i vrućinu?

U ljetnim danima i po vrućini biramo na planinu krenuti što ranije. Ipak kao i ljudi ni mačke ne podnose najbolje vrućinu. Ujutru dok još sunce ne upekne, Macika se šetka sa nama i uživa u planinarenju. Već kad ugrije popodne sakrije se u ruksak i ne izlazi dok bar malo ne zahladni ili naiđemo na šumicu ili kakav hlad. Čak i oblak koji prođe iznad nas i napravi malo hlada, natjera je da iskoči iz ruksaka i protegne noge hodajući. Ali opet čim ugrije, traži ponovo da se otvori ruksak i ubacimo je unutra. Jedino baš kad je pospana ne izlazi nikako iz ruksaka, a u većini slučajeva izbaci glavicu i šapice i viri iz ruksaka, jer iako ne hoda, ne smije je ništa mašiti. Važno je da je tijelo sakriveno od sunčevih zraka a i glavicu malo zaštitimo poklopcem od ruksaka. Vodu odbija piti, osim u slučaju da naiđemo na neki izvor, riječicu ili čak ponekad i baru. Voli više iz prirodnih izvora konzumirati je nego iz svoje posude. U zamjenu za vodu dajemo joj hranu sa želeom, koja u sebi sadrži saft koji neizmjerno voli.

Da li je za Maciku naporno putovanje i planinarenje?

Par ljudi nas je pitalo kako znamo da naša mačka voli putovanja i planinarenje, kako znamo da je ne patimo tako. Da zaista voli biti u prirodi i planinariti pokazuje nam onaj njen slobodni duh kad se razigra u prirodi, kad skakuče oko nas i prati nas dok planinarimo, kad uživa loveći insekte, kad osjeća razne i za nju tajanstvene mirise prirode. Kada idemo na put ponekad smo je znali ostaviti kod roditelja ali je to za nju patnja. Tada se baš osjeti da tuguje…odbija hranu, sakrije se i neće ni s kim da se igra, oči su joj tako tužne i na svako kucanje na vrata skače i dolazi do njih nadajući se da smo mi. Kada smo je ostavljali kod njoj nepoznate osobe, tada je pogotovo bila tužna, pa smo pretpostavljali da misli da smo je nekome dali i da nećemo se više vratiti po nju. Slike i snimci koje su nam slali dok smo bili u odsustvu zaista nam teško padaju, srce se zgrči i jedva čekamo da joj se vratimo. Baš kao da dijete ostaviš nekome na čuvanje. A čim nas vidi na vratima, odmah nam dotrči u zagrljaj, da je izmazimo i obasipamo ljubavlju. Eh kad dobije svoju dozu ljubavi, onda krene da nas grize i ne da da joj priđemo kao da nam pokazuje da je ljuta na nas što je ostavljamo. Zbog toga smo odlučili da u iznimno prijekim trenucima je nećemo jedino voditi sa sobom.

Dresura Macike!

Da li mačku možete dresirati? Kao što i istraživanja kažu, a i drugi vlasnici mački, nemoguće ih je dresirati jer su svojeglave. Možete bezuspješno pokušavati, ali uvijek bude onako kako one sebi zacrtaju. Jedino kako možeš na mačku uticati jeste to da kako se postaviš prema njoj od malena tako ona to i prihvati. Maciku nismo ni pokušavali dresirati. Većina koristi razne poslastice da bi na taj način mačku nešto specijalno naučili. Ali mi nemamo potrebe za tim. I Macika ima svoje poslastice, štapiće i hranu sa želeom koje neizmjerno voli, ali joj dajemo i bez povoda. Ono što nju čini sretnom nastojimo joj i omogućiti. Na planinarenju najdraža nagrada joj je ulovljena omiljena poslastica – skakavac ili pronalazak neke nove životinje ili insekta sa kojim se igra.

Macika je zauzela posebno mjesto u našim životima. Iako nam je dugo vremena trebalo da se odlučimo da li da udomimo jedno mače, smatramo da je to najbolji korak koji smo učiili. Kao i dijete zahtijeva mnogo pažnje i ljubavi, što joj neizmjerno poklanjamo. Morali smo se mnogo puta prilagođavati njoj, ali kad se neko tako zavoli, kao što mi volimo Maciku, ništa nije teško. Pustolovnog i znatiželjnog duha vrlo brzo se uklopila i u naš način života.

 

Sve avanture Macike i njenih vlasnika pratite na njihovoj Facebook stranici Trio fantastiko.