Uprkos cerebralnoj paralizi Fikreta Karić iz Gračanice inspiriše ljude širom svijeta, a uskoro će uploviti i u bračne vode (FOTO)

     

Tridesetjednogodišnja Fikreta Karić rođena je sa cerebralnom dijalizom, ali to je nije spriječilo da izda nekoliko književnih djela, putuje svijetom, drži motivacione govore i inspiriše stotine ljudi. Priču ove nevjerovatne djevojke donosimo u nastavku.

  1. Jedna ste od inspirativnijih osoba, ne samo u BiH, nego i svijetu, zbog čega ste prije pandemije korona virusa često putovali svijetom promovišući svoje knjige, ali i držeći motivacione govore, kojim ste svojim primjerom ljude inspirisali i ohrabrivali da je samo nebo granica. Pa evo ukratko da se predstavite i čitateljima portala rtvslon.ba

Još od malih nogu sam počela pisati time sam skraćivala vrijeme provedeno u kući, jer zbog cerebralne paralize nisam bila često u prilici igrati se vani sa ostalim vršnjacima. Nisam se žalila zbog toga, jer na kraju su oni imali” krvava koljena” od trčanja, “prašnjave ruke” od igranja, a ja svesku punu poezije koja se vremenom zahvaljujući mojoj dragoj rahmetli prijateljici Medini Jusić pretvorila u knjigu. Ta prva dječija knjiga pod nazivom “Moji snovi” ujedno je postala i moja karta za put oko svijeta, svaki dan su uslijedili pozivi za gostovanja i tako se budila inspiracija za nove i nove knjige, snovi su počeli da se ostvaruju. Tako da do sada iza sebe sa svojih 31 godinu imam vec šest knjiga:”Moji snovi”(zbirka poezije za djecu), “Stihovi moje duše”(Zbirka poezije za odrasle), “Djevojka sa bisernom suzom” (autobiografski roman), “Ornament ljubavi,”(ljubavni roman) “Majka”(motivacjiska knjiga protkana vjerom) i Na krilima sabura (motivacijska knjiga sa 99 preporuka za bolji život). Pored svaga toga završila sam i srednju ekonomsku školu, zatim kurs italijanskog jezika i arapsko pismo, imam možda nekada želju upisati i fakultet, , ali sada mi je u prvom planu da osnujem brak i imam svoju djecu, jer po meni je to najljepša i najbolja diploma biti majka. I nova knjiga je u pripremi , slijedi nešto neočekivano i sasvim drugačije od svega navedenog.

 

  1. Kada ste se suočili sa svojom dijagnozom i saznali da će vam kroz život trebati pomagala, kakva je bila vaša prva reakcija, je li bilo trenutaka kada ste padali u depresiju i kako ste iz tog stanja, prešli u ono u kojem ste danas, gdje inspirišete ljude širom svijeta?

Cerebralna paraliza je moja diagnoza od samog roďenja, saznavši to u početku života mi je “smetala” pokušavala sam je otjerati od sebe kao neku zvijer ne uspijevajući u tome odlučila sam da se takmičim sa njom ne dopuštajući joj da me zarobi u svoje kandže. Spoznavši vjeru shvatila sam da je ona zapravo moj poklon od Uzvisenog, moja ulaznica za Džennet. Eh kada shvatite da imate takvu ulaznicu onda postanete neopisivo sretni što baš vas Allah voli. Što je baš vama dao to stanje. I onda naprosto odlučite da svojom pobjedom- prihvatanjem sebe motivišete cijeli svijet. Jer život zaista može biti jedno zanimljivo mjesto ukoliko ga gledamo iz drugačije perspektive.

3. Uprkos tomu što ste osoba sa invaliditetom, niste dopustili da vam išta nedostaje u životu, ali vjerujemo da ste se i sami susretali sa brojnim preprekama i barijerama. Koje su vam najteže padale?

Bili osoba sa invaliditeton ili ne svi smo mi stavljeni na iskušenje i svi imamo neke prepreke koje moramo kroz život savladati. Da nema prepreka život po meni ne bi bio zanimljiv. Ja sam zaista imala mnogo prepreka i barijera.” Stablo” su mi iznova i iznova slamali na razne načine sve do dana dok nisam naučila plesati i na vjetru.”Plesala” sam toliko snažno da sam sve plesače oko sebe pobjedila tako da sada vježbam i onaj najljepši svadbeni ples. Slamali su me ne dopuštajući mi redovno školovanje, stavljali su barijere na sva javna mjesta kontajući da meni kao osabi sa invaliditetom to nije ni potrebno, padala sam i ustajala, imala sam dosta prepreka sto se tiče i veza, ali sada dok ovo pišem ponosno gledam u svoj zaručnički prsten, koji blista kao i moj osmjeh. Sve dok je uz mene Allah, ne bojim se ni jedne prepreke jer On kaze :”Budi” i ono bude.

 4. Je li zdrav čovjek iz vaše perspektive svjestan svih blagodati, koje su mu date, s obzirom da je moderan čovjek sklon više računanju stvari, koje mu fale u odnosu na stvari koje ima, zbog čega imamo veliki broj depresivnih i anksioznih osoba u bh. društvu?

 Kako dani prolaze čujem priče da stižu sve teže i teža vremena, zato želim i pokušavam svima objasniti. Da nisu teška vremena, teški smo mi. Iako nismo paralizovani, paralizujemo sami sebe, ne vidjevši druge oko sebe koji se vode i imaju tu etiketu paralize, ali zapravo nisu u tom stanju. Jer su sretni dok uče da hodaju, a drugi ne cijene svoje korake pa su zato depresivni, jer ih noge bole od hodanja, od stojanja, ali to je jedna velika blagodat. Eh kada bi samo znali. Kažu ekonomska kriza, ali nije,  kriza je u nama samima. Ako odlučimo da nabrojimo koje sve blagodati u životu imamo, shvatit ćemo da možemo biti sretni bez obzira na sve. Mi smo jedini krivci za sve što nam se desi. A Allah nas savjetuje da budemo zahvalni na onome što imamo, pa će nam On jos više dati. Ovo današnje stanje nije ništa drugo do obične nezahvalnosti Allahu na svemu sto imamo.

 

5. Može li osoba sa invaliditetom samostalno funkcionisat u našem društvu?

 Moza, ako naďe načina. Moja metoda je da se sve u životu može postići samo ako se dovoljno dovi i želi. Nikada ne smiješ dopustiti da tebe društvo gleda drugačije, jedino smiješ dopustiti da se dive tvome trudu i uspjesima. Kada im pokažeš i dokažeš da i u tom svom stanju invalidnosti možeš uspjeti samim tim se jača i tvoja funkcionalnost u svim sferama života.

 

  1. Da vam je samo nebo granice, pokazali ste i nedavnom objavom da planirate i brak i djecu? Ko je vaš izabranik? Vaša ljubavna priča privukla je pažnju javnosti zbog čega?

 Ljubavne priče su svima najljepše i najzanimljivije i kao takve same po sebi privlače pažnju, a pažnja je time jos veća kada je jedno od parova osoba sa invaliditetom. Pa evo da vam ukratko ispričam svoju. Ja i moj izabranik upoznali smo se sasvim slučajno preko društvene mreže, mada slučajnost ne postoji prije bih rekla da je to zapravo odgovor na moju dovu jer sam odprilike zadnjih deset godina zbog prijatelja u Kalesiji imala želju da tamo živim i eto Allah je rekao: ” Budi” Poslavši mi mog Ibru. Sjećam se bio je decembar vani hladno, a i u mojoj duši ništa bolje. U tom periodu sam bila prekinula jednu vezu i osjećala sam se jako loše. Tako kada je Ibro se javio napisala sam mu odmah da sam u kolicima mislivši da će kada to sazna otići kao i svi do tada, ali on je ostao. Rekavši mi : ” Meni ti ne smetaš,  ja te želim takvu” . Vremenom je to i dokazao. Vratio mi ponovo osmijeh na lice i izliječio sve moje rane. Kada je 29. decembra prvi put došao kod mene u njegovim predivnim očima sam vidjela da je zaista iskren i da je on zapravo čovjek mog života.Kao šlag na torti da bi dodatno dokazao svoju ljubav iznova je renovirao sprat kako bi ga prilagodio mojim potrebama. Elhamdulilah to je dokaz da samo Allah zna šta je dobro za nas pa nam to i pošalje tačno kada treba. Ibro je moja sudbina, zaručili smo se 01.avgusta nakon sedam mjeseci veze, a brak ako Bog da planiramo početkom novembra.

  1. Ima li Fikreta neostvarenih želja?

 Ja uvijek moram dobro paziti šta želim, jer mi se svaka želja elhamdulilah do sada ostvarila. Stoga cekam insAllah i ostvarenje one najveće i najljepše, a to je da se ostvarim i u ulozi majke ako Bog da.

 8. Dokazali ste da vam je samo nebo granica, vjerujem da imate i neku univerzalnu poruku za čitatelje našeg portala, kojim ćete ih inspirisati da vjeruju u sebe i da je ostvarenje snova i u BiH moguće?

Da bi smo ostvarili svoje snove potrebno je da se probudimo, da vjerujemo u sebe i da dišemo punim plućima, jer kao što Merlin u svojoj pjesmi kaže.: Nije bitno koliko smo puta udahnuli dah, nego koliko smo puta ostali bez daha“.  Ja se nadam da će vas ova moja priča ostaviti bez daha i da nikada vise nećete reči: ” Ja to ne mogu”!