Uspješan povratak iziskuje mnogo više od osiguranog krova nad glavom

Foto: Fena
     

Za uspješnost povratka nije dovoljno osigurati samo krov nad glavom nego i uslove za njegovu održivost. To konkretno znači da mnogo više treba uložiti u održivost povratka kroz obnovu infrastrukture, elektrifikacije i ostvarivanju prava iz oblasti zdravstvene zaštite, socijalne zaštite, poručila je u izjavi za Fenu ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac.

Naglasila je kako je stvaranje uslova za održiv povratak bio prioritet u njenom radu.

– Raduje me da sve više naših partnera značajnu logističku ali i finansijsku pomoć usmjeravaju u mjere održivosti koje se ogledaju u poboljšanju komunalne i društvene infrastrukture do mjera zapošljavanja, stvaranju mogućnosti za proizvodnju i privređivanje, obrazovanje te jednak pristup socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, što su trenutno prepreke povratku u BiH – rekla je Borovac.

Sve to su, kako je dodala, i mjere borbe protiv siromaštva, odnosno za poboljšanje uslova života građana.

– To iziskuje značajna sredstva. Samo na uzorku od 157 korisnika koji se stambeno rješavaju kroz Regionalni stambeni program potrebno je više od tri miliona KM za mjere održivosti povratka. Sve to su ulaganja sa dugoročnim pozitivnim efektima. Moramo imati dugoročne vizije, koje će zahtijevati mjere čiji rezultati će osigirati svjetliju budućnost za mlade i zadržati ih u svojoj domovini – poručila je Borovac u izjavi za Fenu.

Kada je riječ o mjerama održivosti, u ovom ministarstvu kažu da su izgradnja komunalne i socijalne infrastrukture te elektrifikacija označeni kao prioritetni u cilju osiguranja da povratnici ponovo ne napuste svoje domove.

Najveći broj aktivnosti usmjerava se na podršku povratku izbjeglica i raseljenih osoba kroz rekonstrukciju stambenih objekata, elektrifikaciju povratničkih naselja, kao i obnovu i izgradnju komunalne i socijalne infrastrukture.
Za zajedničke projekte održivosti povratka, po odlukama Komisije za izbjeglice i raseljene osobe BiH, u periodu 2015–2018. godine osigurano je oko 12 milona KM i to 8,5 miliona KM za projekte obnove i izgradnje komunalne i socijalne infrastrukture te 3,5 KM za projekte elektrifikacije.
Realizirana su 183 projekta sanacije komunalne i socijalne infrastrukture i i 45 projekata elektrifikacije. U okviru ovih projekata do 252 povratnička doma je dovedena električna energija. U 2018. godini Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je provelo 66 projekata pomoći u obnovi komunalne i socijalne infrastrukture na prostorima gdje žive raseljene osobe i povratnici. Kroz projekte elektrifikacije stambenih jedinica raseljenih osoba i povratnika u 2018. godine 94 povratničke stambene jedinice priključene na niskonaponsku elektromrežu.
Sa druge strane, istraživanje koje je Visoki komesarijat UN za izbjeglice (UNHCR) u saradnji sa Unijom za održivi povratak i integracije u BiH proveo u 78 općina u BiH na uzorku od 4.664 domaćinstva/11.435 povratnika i raseljenih osoba u periodu od 2015-2018. godine ukazuje na to da 11 posto povratnika i sedam posto raseljenih osoba obuhvaćenih istraživanjem nemaju zdravstveno osiguranje, dok 60 posto povratnika i 53 posto raseljenih osoba ima potrebu za različitim vrstama pomoći u oblasti socijalne zaštite. Od 782 povratničke porodice sa djecom u školskoj dobi u BiH, 49 posto porodica smatra da nemaju problema u vezi sa obrazovanjem, dok 29 posto ima manjih problema, a 22 posto ima problem sa tim. Samo 17 posto radno sposobnih povratnika i 20 posto raseljenih osoba imaju redovno zaposlenje.

Također, u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice navode da treba imati na umu i podatke analize rađene u okviru Regionalnog stambenog programa, a u kojoj je bilo obuhvaćeno oko hiljadu porodica korisnika RSP-a u BiH. Prema tim podacima, 60 posto povratničkih porodica su sa više od tri člana. Većina članova ovih porodica je srednje dobi, između 31 i 60 godina starosti, od kojih je većina sposobna da privređuje, što obezbjeđuje preduslove za ekonomski održiv povratak. Istovremeno, 60 posto od ovih porodica imaju članove koji su invalidi ili imaju ozbiljne zdravstvene probleme. Ovo nije iznenađujuće, s obzirom na to da su među ključnim kriterijima za odabir korisnika upravo kriteriji ranjivosti.

Vezano za zdravstveno osiguranje, podaci pokazuju da je 72 posto porodica koje su se vratile prijavljeno na zdravstveno osiguranje u mjestu povratka, dok ih je 18 posto još uvijek registrovano u mjestu raseljenja.

Kada je u pitanju školovanje, oko 40 posto mladih korisnika koji su se vratili sa svojim porodicama pohađaju škole i univerzitete. Pristup besplatnoj pravnoj pomoći je omogućen u većini slučajeva, ali korisnici koji su se već vratili, kao i oni koji su u procesu povratka, izjavili su da je pravna pomoć NVO dobrodošla.

Što se tiče pristupa pravnoj pomoći, većina korisnika u useljenim stambenim jedinicama (84 posto), kao i onih koji su u procesu povratka (68 posto) izjavila je da imaju pristup besplatnoj pravnoj pomoći. Nadalje većina korisnika je izjavila da im je potrebna pravna pomoć vezano za stambena pitanja, dokumente za registraciju i da regulišu svoj status.

Jedno od istraživanja realizovnih u okviru projekta ”Mapiraj ljudska prava”, realizovano je sa povratnicima iz Drvara, Dervente i Prijedora. Ovo istraživanje u ovim lokalnim zajednicama realizovano je metodom fokus grupa.

I prema ovom istraživanju, osnovni problemi sa kojima se susreću povratnici u svim lokalnim sredinama su nezaposlenost, odlazak ljudi, pogotovo mladih i odsustvo moći prilikom donošenja važnih odluka u lokalnoj zajednici.

Nezaposlenost je problem svih građana Drvara, Dervente i Prijedora, ali povratnici su u nezavidnom položaju jer mjesta u javnim ustanovama, pogotovo mjesta na vrhu, se dijele po partijskom ključu, a prisutni su i nepotizam i korupcija.

Ispitanici su bili svjesni da svi odlaze iz Prijedora, Dervente i Drvara, ali odlazak povratnika je mnogo izraženiji jer ih je malo i ne vide perspektivu za život u mjestima u kojima žive. U opštini Prijedor i Drvar, Bošnjaci i Hrvati, imaju svoje predstavnike u skupštinama, ali njihov uticaj je mali i nemaju velikog uticaja prilikom donošenja važnih odluka. Opštinom Drvar upravlja SNSD, ali najvažnije odluke se donose na nivou kantona, gdje povratnici nemaju veliki uticaj.

Kada se govori o sigurnosti, prema ovom istraživanju može se reći da se najveći broj ispitanika osjeća veoma sigurno u mjestima u kojima žive i ističu da policija radi odličan posao. Problem je što se oni ne osjećaju poželjnim kao sugrađani od strane dominantne većine i što političke izjave koje dolaze sa viših instanci (kantoni i entiteti) unose nemir i podsjećaju ih na 1990-te godine. Također ih uznemiravaju obilježja u javnim ustanovama a koja se tiču rata (spomen sobe, spomen ploče i drugo). Ovo je posebno prisutno kod povratnika iz Prijedora.

Uticaj povratnika na politiku u opštinama i gradovima u kojima žive je minoran. U Prijedoru i Derventi oni imaju predstavnike u skupštinama, ali njihov uticaj je veoma mali. U Drvaru su na vlasti predstavnici Srba (SNSD) ali je njih uticaj ograničen na tu opštinu i donose odluke koje se tiču lokalne vlasti, dok u kantonu o svemu odlučuju hrvatske partije. Moglo se čuti da povratnici nemaju mnogo koristi od svojih političara ni na lokalnom nivou, ni sa nivoa entiteta. Na njih su posebno ogorčeni povratnici u Derventi i Prijedoru.

Kada se govori o školstvu, povratnici u Prijedor su naglasili da je problem bosanskog jezika prisutan u školama gdje većinu čine bošnjačka djeca, ali to je političko pitanje koje se ne odražava u velikoj mjeri na samo funkcionisanje škole. Tamo gdje su većina bošnjačka djeca, radi se po federalnom planu i programu. U knjižice se upisuje „jezik bošnjačkog naroda“. U Prijedoru se često spominjalo da se djeca koriste u političke svrhe prilikom obilježavanja nekih praznika, školskih slava i slično. U Drvaru se radi po planu i programu iz Federacije BiH, ali se u potpunosti poštuje nacionalna grupa predmeta. U Derventi nema mnogo djece povratnika Hrvata i oni nisu mogli dati bilo kakav komentar.

Povratnici u sve tri opštine nisu zadovoljni zdravstvenom zaštitom koju imaju, ali ona je jednaka i za povratnika i za izbjeglice i za stanovnike koji nisu tokom rata napuštali svoje domove. Kada se govori o infrastrukturnim projektima povratnici u Prijedor i Derventu ističu da postoji diskriminacija od strane opštine kada se radi o učešću građana u finansiranju ovih projekata. U mjestima gdje su Srbi većina učešća su minimalna, a tamo gdje su povratnici, učešće u finansiranju iznosi od 20 do 40 posto.

Odlazak mladih je problem koji muči sve stanovnike Prijedora, Drvara i Dervente, ali odlazak mladih iz kategorije povratnika je više prisutan i vidljiv. Povratnici teže dobijaju stipendije za školovanje, teže se zapošljavaju kada završe školu i to su objektivni faktori koji utiču na njihov odlazak, ali mora se imati u vidu da veliki broj tih mladih odlazi na poziv rodbine i prijatelja iz inostranstva i Federacije BiH.

Mišljenje i osjećanja prema međunarodnoj zajednici i donatorima su pomiješana. S jedne strane oni su svjesni da bez njihove pomoći mnogo toga ne bi bilo urađeno na terenu (obnova kuća, obnova infrastrukture, poticaji za povratak, vraćanje imovine, pritisak na lokalne vlasti da obezbjede uslove za povratak…), a s druge strane izneseno je niz zamjerki: da su reagovali kasno, da njihove aktivnosti nisu bile sinhronizovane, da su se donacije dijelile netransparentno i selektivno i da se nije razmišljalo o održivom povratku, pokazuje ovo istraživanje rađeno u okviru projekta ”Mapiraj ljudska prava”.

Tekst je nastao u okviru projekta “Mediji za ljudska prava”, uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj tekst je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Pro Educe i ne održava nužno stanovišta Evropske unije.