Žene Srebrenice na mirnom okupljanju: Istina se već zna

Žene Srebrenice na mirnom okupljanju: Istina se već zna

Objavio: -

Tri brata i otac Vasvije Kabilović Kadić ubijeni su u genocidu u Srebrenici. Njihovi posmrtni ostaci, odnosno dijelovi, pronađeni su u periodu od 2008. do 2011. godine i ukopani su u Memorijalnom centru Potočari. Do danas, posmrtni ostaci nisu kompletirani. Vasvija nam priča kako su živjeli skromno, u zajedništvu sa ostalim narodima u svom rodnom gradu, međutim rat je sve promijenio. Nakon ubistva braće i oca, ostala je tuga i praznina.

”Ovo je 24-ta godina kako su pobijeni, ko da se to jučer desilo. Iza svakog ugla nešto pogledam, očekujem, kao da će se pojaviti. Znam da od toga nema ništa. U meni neka nada postoji. Valjda čovjek u nadi i umre”, Vasvija Kabilović Kadić, članica Udruženja ”Žene Srebrenice”.

Mnoge majke, sestre i supruge, umrle su ne dočekavši da ukopaju kosti svojih najmilijih. U Memorijalnom centru Potočari do sada je ukopano više od 6.600 ubijenih osoba. Oni koji su preživjeli genocid, nakon nedavnog formiranja Komisija za istraživanje ratnih dešavanja u Srebrenici i Sarajevu, ogorčene su takvim činom entitetske Vlade. Kažu, presude su obavili sudovi u Hagu i BiH i zna se istina, a odluka Vlade je zapravo djelo vladajuće strukture u manjem bh. entitetu.

”Ovo se sve dešava svake četiri godine, kad su predizborne kampanje, kad su ta politička previranja, ustvari zna se ko želi da gradi tu sreću na nečijoj nesreći”, navodi Nura Begović, članica Udruženja ”Žene Srebrenice”.

Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja ”Žene Srebrenice” kaže da u Memorijalni centar neće dozvoliti da uđu članovi entietske Komisije.

”Skupit ćemo nekoliko hiljada žena i neće niko ući tamo”, ističe ona.

Nuri su u genocidu u Srebrenici ubijeni mnogobrojni članovi porodice, među njima i brat, za čijim je posmrtnih ostacima tragala godinama. Pita se, zar to nije genocid?

”Sad nakon toliko godina ja nalazim jednu šaku, od njegovih posmrtnih ostataka, njegov identitet. Vjerujem u njegove posmrtne ostatke, jedna šaka, njegova trenerka, njegov sat, njegovi korozirani ključevi, njegova jedna lijeva cipela. Je li to bio genocid?, pita se Nura.

Mirnim protestima i ovog 11-tog sa Trga žrtava genocida u Srebrenici, članice ovog udruženja su poručile da žele pravdu i kažnjavanje zločinaca, a ne negiranje genocida.