I ovog 11. u mjesecu u Tuzli su se okupile majke Srebrenice kako bi podsjetile na genocid 11. jula 1995. godine.
Vasviji Kadić u genocidu u Srebrenici ubijeni su otac i tri brata. Svakodnevno se prisjeća dešavanja iz 1995. godine. Kaže, nadala se da će, jedan brat preživjeti jer je imala neke informacije o njemu tih dana jula 95-te.
”Brat Ramo je nosio ranjenika u Sandićima, njihova televizija je snimila kako oni tjeraju naše da kupe ranjenike, nadala sam se da će moj brat preživjeti, da će ga puštiti, nažalost i njega su ubili 1995”, kaže ona.
Pronašla je posmrtne ostatke muža i braće i ukopala ih u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, pa joj je kaže lakše, da može otići do mezara proučiti Fatihu. No, mnogo je majki i supruga koje nisu pronašle ni kost svojih najmilijih.
”Onaj nišan ima ime i prezime, datum rođenja, ime oca, znači da su postojali Srebreničani, da se ne mogu zatrti njihova imena”, ističe Vasvija.
Žene Srebrenice razočarane su zbog posljednjih dešavanja u manjem bh. entitetu kojima se zastrašuju povratnici, negira genocid, obilježava Dan bh. entiteta Republika Srpska. One žele suprotno.
”Mi hoćemo suživot, da živimo. Nikad halaliti, oprostiti nećemo, ali hoćemo da živimo. Moje dijete, moje unuče, treba da živimo, da se okrenemo budućnosti. Ovo što rade je strašno”, naglašava Vasvija.
Podršku tokom mirnog protesta ovaj put su im pružili građani Tuzle i Gradačca. Kažu, žele sa ženama Srebrenice podijeliti tugu i podržati ih u traženju pravde.
”Da suosjećamo makar na trenutak s njima, ipak je to teško, naravno i u ovoj svakodnevnici, da podijelimo s njima tu tugu”, kaže Bahrija Kurjaković iz Gradačca.
Žene Srebrenice poručuju, da iako ih je sve manje, tragat će za kostima svojih ubijenih dok ih zdravlje služi, a kada one to ne budu mogle, vjeruju da će to činiti mlađe generacije.
