Životne priče ovisnika o heroinu: „Dok ne dotakneš dno, ne možeš sebi pomoći“!

TV SLON UZIVO RADI OSLON UZIVO

“Krenuo sam od prve cigarete, to mi je bio prvi krivi korak, prva loša navika. Poslije toga krenuli su izlasci, s njima i alkohol. Vremenom i to dosadi čovjeku. Postane uobičajeno. U prvom srednjem sam sa društvom iz razreda na ekskurziji zapalio prvi joint” – priča naš sagovornik…

U svijet droge mladi ljudi najčešće ulaze postepeno i sa neosnovanom iluzijom i ubjeđenjem da mogu kontrolisati njenu dalju upotrebu. Uobičajeni način razmišljanja da je drogiranje „samo zabava“ često prelazi u dugogodišnju ovisnost.

“Moj ovisnički staž traje 20-21 godinu. Meni će sad 36 godina, a krenuo sam s nekih 13” – dodao je.

Od krađa, provaljivanja u kuće i stanove, prodavanja vlastitih stvari, ovisnici na različite načine dolaze do novca za drogu, ali i nerijetko završe u zatvoru.

“Došlo je do toga da sam ja svoje biljke držao u stanu, a da ih je ona zalijevala. E sad to je apsurd, moj djed, je bio policajac. Hoću da kažem koliko je jedan narkoman iskvaren i povaren, kada jedan narkoman svoju majku navede u prekršaj. To je jedna sitnica, jedan detalj. Poslije moja majka kad vidi da imam heroinsku krizu dođe i da mi novac jer nema srca da me izbaci iz kuće. To je par stotina hiljada maraka. Meni je dnevno trebalo 100 do 200 eura. Za heroin, za krek, za cigarete, gorivo, za hranu ne brojim, samo za drogu nekoliko stotina hiljada maraka” – priča naš sagovornik…

Nakon svih “ispucanih bonusa” kod prijatelja, posuđivanja novca, gubljenja poslova, ovisnici, često spas traže i u klinici za psihijatriju UKC-a Tuzla. U ovoj zdravstvenoj ustanovi, ovisnike, kako kažu, liječe najefikasnijijim i najboljim modelom liječenja, suboksonom. Više od 250 osoba trenutno se nalazi pod nadzorom stručnog tima Klinike za psihijatriju u Tuzli u okviru programa liječenja ovisnika o psihoaktivnim supstancama, posebno heorinu.


“Možemo se pohvaliti da imamo tuzlanski model liječenja, i on je jedan specifikum. Specifikum je u tome što smo dosta pojednostavili, taj tretman više ne podrazumijeva hospitalizaciju, ležanje, angažovanje ogromnog broja medicinskog osoblja. Najveći dio pacijenata tretiramo ambulantski, od inicijalne faze uvođenja u liječenje i lijek do završetka” – kazao je med. Abdurahman Kuldija, subspecijalista za bolesti ovisnosti.

Iz pakla ovisnosti do danas je izašlo skoro 400 osoba koje su normalno nastavile sa svojim životom. Svi oni su prošli kroz poseban proces uz pomoć lijeka Suboxon koji pomaže u odvikavanju od uzimanja heroina ili morfija. Najbitnija je volja i želja da se izađe iz kruga pakla zvanog „narkomanija“. U začaranom krugu droge svaki ovisnik ima tri opcije, a to su komuna, zatvor ili smrt. Većina njih završi u zatvoru ili na groblju. Rijetki su oni koji završe u komuni, jer je put odvikavanja težak i bolan.


“Zna se desiti da osoba 10-15 dana ne spava nikako, ima drhtavicu, košmare, nervozu, znojenje, i to ovisnici zovu biciklo, jer kad vi legnete da se odmorite, ne možete mirovati minutu, morate se stalno okretati od bolova” – istakao je Kenan Rahmanović, socijalni pedagog-terapeut CROPS-a.

“Krize, uf. taj dan traje sedam dana. Taj dan se najviše gleda u sat, samo da prođe vrijeme. Ne spavaš par dana, pa počneš malo da haluciniraš. Desi mi se pogledam jedan sat. Ja mislim da nekuda hodam, šetam, vratim se pogledam na sat jedan sat i tri minute. To te dokusuri. Previše se znojiš, smrdiš sam sebi, ne možeš da se namjestiš, na šta god pomisliš, to će te zabolit. I sve bi to trpio i durao da nije mozga. Mozak misli na sto stvari u jednom” – priča jedan od naših sagovornika…

Ukoliko budu istrajni do samog kraja ovisnost će za njih postati dio gorke prošlosti.

“Lako je drogirati se. Al teško je prestati sa drogiranjem, al kad se prestane, mislim da se ni jedan ovisnik nikad ne bi vratio drogiranju samo da mu ostane u glavi onaj osjećaj krize. To je stvarno užasan osjećaj koji se ne može opisat. Može se reći sa milion riječi od milion ljudi i svih milion su tačne, al opet to nije dorečeno, kao da nekome opišeš kakva ti je bol, i ne bi se sigurno vratili drogiranju” – zaključio je za kraj naš sagovornik.