Prvi dokumentovani pokušaj izvođenja operacije pod anestezijom veže se za američkog stomatologa Williama T. Mortona, koji je 1846. godine u Bostonu javno demonstrirao upotrebu etera za bezbolnu operaciju. Taj trenutak označio je početak nove ere u medicini, u kojoj je moguće liječiti bez bola. Tokom narednih decenija razvijaju se nova anestetska sredstva, metode i oprema, a anestezija iz eksperimenta prelazi u kliničku praksu.
U Bosni i Hercegovini njen razvoj počinje nešto kasnije, a značajniji iskorak u Tuzli dešava se nakon Drugog svjetskog rata, kada se anestezija uvodi u redovnu hiruršku praksu, najprije kroz pojedinačne zahvate, a kasnije i formiranjem organizovane službe.
– I uporedo sa tim svjetskim razvojem anestezije je, ustvari, i razvoj anestezije u Tuzli, koja počinje u svom modernom obliku 1955. godine sa dolaskom doktorice Maše Formanek, koja je učinila važan iskorak, organiziranjem različitih kurseva, edukacija. Dolaskom prim. dr. Šefika Himziefendića 1975. godine dolazi do organizacije službe anestezije u Tuzli – izjavila je prof. dr. med. sc. prim. Jasmina Smajić, v. d. načelnice Klinike za anesteziologiju i reanimatologiju UKC-a Tuzla.
Od prvih pacijenata sedamdesetih godina prošlog stoljeća do savremenih operacionih sala i odjela intenzivne terapije, Klinika za anesteziologiju i reanimatologiju UKC-a Tuzla već pola stoljeća stoji u srcu svakog zahvata. U tišini koja prethodi svakom disanju, iza svakog aparata, stoje stručnjaci čiji posao često ostaje nevidljiv, ali nikada manje važan.
– U Odjelu intenzivne terapije, hirurški blok, hospitaliziraju se pacijenti uglavnom nakon velikih hirurških operativnih zahvata i pacijenti nakon većih trauma, a da zahtijevaju intenzivne mjere liječenja, monitoring vitalnih parametara i mjere mehaničke ventilacione potpore – pojasnila je dr. Lejla Mujkić, šefica Odjeljenja intenzivne terapije.
Ljekari iz sjene, kako ih često nazivaju, čuvari su naših života. Rade požrtvovano i predano, a u Odjelu intenzivne terapije – poznatoj “plavoj zgradi” – liječe se pacijenti sa teškim oboljenjima koji zahtijevaju intenzivnu njegu. U istoj zgradi određuju se i potencijalni kadaverični donori za transplantacije.
– Osoblje mlado, ljekari iskusni. Veliki entuzijazam, s obzirom da se u ovom odjelu intenzivne terapije liječe zaista pacijenti sa teškim povredama i zaista teškim bolestima – naglasila je mr. med. sc. prim. dr. Munevera Hadžimešić, šefica Odjeljenja intenzivne terapije.
Tokom pandemije COVID-19, osoblje Klinike stajalo je na prvoj liniji, uvodeći i primjenjujući nove metode liječenja.
– U COVID pandemiji stekli smo dosta iskustva, dosta novih tehnika liječenja, posebno high-flow oxygen terapiju. Također, mnogo intenzivnija primjena neinvazivne mehaničke ventilacije i njene prednosti su se posebno istaknule tokom pandemije – rekao je dr. Damir Pištoljević, specijalista anesteziologije s reanimatologijom.
Ništa ne bi bilo potpuno bez medicinskih sestara i anestetičara koji svojim znanjem i eudkovanošću doprinose boljem tretmanu i oporavku pacijenta.
– Posjedujemo znanje i vještine, kao i empatiju prema pacijentima… Napredovanje ove grane medicine uslovljava nas da kontinuirano se educiramo i napredujemo sve u cilju bolje brige o pacijentima – istakla je Nermina Nurkić, glavna sestra Klinike.
Pola stoljeća rada ispisalo je historiju ispunjenu znanjem, predanošću i tišinom u službi života. Svih 148 uposlenika ove klinike svakodnevno se bori za jedan jedini život koji imamo. U godinama koje dolaze, Klinika za anesteziologiju i reanimatologiju nastavlja istim putem – uz nove generacije ljekara, savremene tehnologije i istu nepokolebljivu misiju: sigurnost svakog pacijenta.
