Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović pozvao je jutros vjernike da u vremenu smutnje, epskog nasilja i stradanja, u vremenu podjela i malodušnosti, ostanu prisebni i ne dozvole da ih drugi uvuku u svoje vrtloge zla.
– Naša srca trebaju ostati s onima koji najviše pate. Mala smo zajednica ljudi, ne trebamo se plašiti zla, ali moramo se brinuti o sebi. Kada bi se plamen zla mogao ugasiti suzama, bile bi dovoljne suze naših majki, pa da oružje za svagda zašuti – kazao je reisul-ulema tokom bajramske hutbe u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.
Naglasio je kako se “nad našim glavama nadvila ozbiljna prijetnja vjerskog fanatizma i cionizma”.
– To je slijepa sila moći i mržnje, koja uništava svjetove, kulture i civilizacije. Vjerujemo da još ima zdravih srca koja će joj se oduprijeti, koja koračaju putem ljubavi i bratstva među ljudima. To je put na kojem su i u prošlosti nastajali, rasli i cvjetali gradovi i sela u kojima su ljudi slavili Stvoritelja svjetova i natjecali se u dobru. Nadamo da će tako biti i dalje, jer iza svake mrkle noći dolazi nova zora – poručio je reisul-ulema.
“Hvala Allahu, dž. š., Stvoritelju svjetova, Vladaru vidljivog i nevidljivog, onostranog i ovostranog; Ravnatelju mira i sklada među svjetovima i među stvorenjima.
Od Njega pomoć i podršku ištemo, molimo i očekujemo; u Njegovu se milost uzdamo; Njegov mir priželjkujemo.
Njemu se molimo da sve silnike suzbije, da njihovu oholost kazni i da obraduje pravdom obespravljene i milošću ucviljene.
Neka su salavat i selam na Poslanika, a. s., na njegovu časnu porodicu i ashabe, i na sve koji ga slijede u vjeri do Sudnjega dana.
Uzvišeni je naša srca smirio u islamu i povezao u bratstvo vjernika.
Zahvaljujemo Mu se u ovome velikom danu na blagodatima vjere koju nosimo u duši, na miru u domovini i bratstvu i lijepom komšiluka među nama.
Dočekali smo Bajram, a ispratili ramazan, ojačani namazom, postom i zekatom, ali i upućeni u izazove i kušnje koje nas vrebaju.
Draga braćo i sestre!
Kao muslimani pokorni Bogu, razumijevamo svijet kao mjesto stalnog sučeljavanja dobra i zla, stalnog nadmetanja između ovih dviju suprotnosti i mjestom tegobe i suza. Vjerujemo da smo stalno izloženi kušnjama i ispitima, da se vidi koji će od nas bolje postupati.
Među nama će biti sretnih i nesretnih. Oni su naša kušnja. Potrudimo se da se stalno natječemo u dobru i da bratskom i sestrinskom ljubavlju brišemo suze s lica unesrećenih ljudi. Upravo je to naša misija, naše poslanje i naša zadaća.
Sjetimo se riječi Uzvišenog: Nema straha niti će tugovati onaj koji vjeruje u Boga i Sudnji dan i čini dobra djela, bili oni (muslimani), jevreji, sabejci ili kršćani (El-Maide, 69).
A da bismo mogli postati nada i utjeha ljudima, moramo učvrstiti našu vjeru, ujediniti naša srca, ukrotiti našu dušu i povezati se u bratstvo vjere, zajednicu ljudi predanih jedinome Bogu.
Naše putovanje na ovoj zemlji je dugo i nije od jučer. Bilo je i bit će teških dionica na njemu. I uprkos tome što ima ljudi koji nam propast žele, nećemo pasti u očaj. Naprotiv, trudit ćemo se da sačuvamo našu vjeru i dostojanstvo i da nas ne otruje mržnja.
Svjesni smo da i ono što nas očekuje u nastavku našeg putovanja su izazovi, teškoće i prepreke. Bit će na tom putu strmina i uzbrdica, stupica i prevara, kao što je uvijek i bilo, no uprkos svim poteškoćama mi ćemo se i dalje kretati i truditi na Božijem putu. Zaista je Allahova milost blizu onih koji dobra djela čine.
Zato, braćo i sestre, nemojmo dozvoliti malodušnima da unište naš svijet, koji smo stoljećima gradili zajedno s dobrim našim komšijama. Valja nam u svakom vremenu imati prisebnost duha i ne padati u očaj. Ne smijemo izgubiti osjećaj za mjeru, istinu i pravdu.
Naučili smo da je u svakom, a posebno u teškom vremenu, najljekovitija Božija riječ i najbolja osobina imati strpljenje. Koji se Božije riječi budu držali i nosili je u svom srcu i duši i budu strpljivi, bit će najbliži čestitosti.
Uzvišeni Gospodar kaže:
Neka zločini drugih prema vama ne navedu vas da nepravedni budete; pravedni budite, to je bliže čestitosti (El-Maide, 8).
Braćo i sestre!
Postoje vremena kada se safovi moraju bolje poravnati, zbiti i učvrstiti, kada se i lica ljudi i njihova srca moraju zbližiti i okrenuti u istom smjeru. Samo vjera u zajedničku sudbinu, disciplina, red i poredak mogu ljude spasiti od haosa i nesreće.
Porodica je naša sigurna oaza, a džemat naša snaga i temelj našega bratstva. Svi obredi naše vjere upućuju nas na zajedništvo, pa i ovaj današnji – bajram-namaz.
Uzvišeni kaže: Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca (El-Hadž, 32).
Zdrava je ona zajednica u kojoj ljudi komuniciraju s poštovanjem i uvažavanjem i onda kada se razlikuju u mišljenjima i u stavovima. Snažna je ona zajednica u kojoj se pokazuje odgovornost naspram javnih dobara, na kojima počiva zdrav duh i snaga naroda. Odgovorna je ona zajednica koja brine o najslabijima: bolesnima, siromašnima i bespomoćnima. Sigurna je ona zajednica u kojoj svaki njen član vodi računa o redu i poretku, poštuje zakone i pravila koji štite pojedinca i društvo u cjelini. Napredna je ona zajednica koja se oslanja na razum i znanje, a ne na emociju i populizam.
