U prostorijama Kantonalne uprave civilne zaštite danas su určena uvjerenja o položenom stručnom ispitu, članovima dobrovoljnog vatrogasnog društva. Dobrovoljci su već skoro 140 godina desna ruka tuzlanskoj profesionalnoj vatrogasnoj jedinici.
Iza njih su brojne intervencije, veliki i opasni požari. Oni nisu profesionalci i za svoj angažman ne primaju plaću, ali su jednako hrabri ljudi koji se dobrovoljno i potpuno besplatno stavljaju na raspolaganje građanima spremni da djeluju u bilo kojem trenutku ba bilo kojem mjestu rame uz rame sa ostalim službama spašavanja. I tako već skoro 140 godina koliko postoji Dobrovoljno vatrogasno društvo Tuzla. Iako im je vatrogastvo hobi, i za titulu dobrovoljca treba imati znanje.
„I evo danas smo svjedoci osam ljudi je položilo ispit i dobili smo kvalifikovane dobrovoljne vatrogasce koji bi trebali dati svoj doprinos u spašavanju od požara i spašavanja lica i imovine od požara“, izjavio je Zoran Jovanović, direktor Kantonalne uprave civilne zaštite Tuzla.
Jedan od njih je i Haris Hasanefendić. Odrastajući u ulici u kojoj je vatrogasna stanica maštao je da će jednog dana postati vatrogasac. Danas nije profesionalac, ali je s godinama naučio profesionalno obavljati posao dobrovoljnog vatrogasca i iza sebe već ima na desetine intervencija.
„Mi kao dobrovoljci tu smo iz ljubavi, a drugi razlog je jer trenutni zakon ne dozvoljava da postanemo profesionalni vatrogasci. Ja se nadam da će u buduće vrijeme se posvetiti više i nama, rećemo srednjim naraštajima koji ne zadovoljavamo zbog godina uslove da postanemo profesionalni vatrogasci, a u drugu ruku voljni smo svi da postanemo profesionalni vatrogasci, tu smo maksimalno se žrtvujemo i bit ćemo potpora našem stanovništvu i gradu i u budućnosti“, kazao je Hasanefendić.
Prije više od dvije decenije Nedim Altumbabić je položio stručni ispit za dobrovoljnog vatrogasca, a od danas je zvanično i rukovodilac gašenja požara. Još uvijek kao dobrovoljac učestvuje na intervencijama, ali ne gubi nadu da će jednog dana požar gasiti u uniformi tuzlanske profesionalne vatrogasne jedinice.
„22 godine sam u vatrogastvu, tako da nije bilo teško, učestvovali smo i u gašenju požara u aprilu, tad smo pokazali koliko smo sposobni i koliko možemo pomoći. Sad trenutno sam vozač profesionalne vatrogasne jedinice, nadam se da ću taj posao nastaviti da radim, a u dobrovoljnom vatrogasnom društvu da ću biti rukovodilac“, kazao je Altumbabić.
Za razliku od susjedne Hrvatske gdje dobrovoljna vatrogasna društva imaju veliku podršku nadležnih i okosnica su vatrogasaca, dobrovoljci u našoj zemlji nemaju takav status iako su desna ruka vatrogascima i tu su svakoj kriznoj situaciji. Dugo je trebalo da budu uvršteni u budžetski sistem, no sredstva koja dobiju dovoljna su tek za preživljavanje. Osim plaćanja prostora tim novcem uspiju kupiti tek dio osnovne opreme i pokriti troškove obuke dobrovoljaca.
