Veljko Bulajić rođen je u mjestu Vilusi na pola puta od Trebinja do Nikšića 1928. godine.
Vijest o njegovoj smrti potvrdili su njegovi članovi porodice za Večernji list.
Srednju školu Bulajić je završio u Sarajevu. Nakon rata našao je mjesto u Domu JNA u Zagrebu, a već tada se počeo zanimati za kinematografiju, upisao je filmsku režiju u Rimu. Diplomirao je 1959., asistirao velikim redateljima kao što su Federico Fellini i Vittorio De Sica, a potom se vratio u bivšu Jugoslaviju.
Redateljsku karijeru započeo je sa dva kratka filma: Kamen i more i Brod lutalica (1953.). Prvi dugometražni igrani film Vlak bez voznog reda (o poslijeratnim migracijama stanovništva) realizirao je 1959. godine. Djelo je nagrađeno s dvije Zlatne arene i nagradama Slavica i Jelen u Puli, te Nagradom grada Zagreba. Slijedi film Rat (1960.), vizija ratne katastrofe, nagrađen Zlatnom i Srebrnom arenom u Puli. Veliki uspjeh Bulajić postiže filmom Uzavreli grad (1961.), o životu u novome industrijskom centru, nagrađenom također Zlatnom arenom u Puli.
Bulajić je autor čiji su filmovi postigli najveći uspjeh kod domaćih i stranih ledatelja. Kozara, Vlak bez voznog reda, Atentat u Sarajevu zajedno s Bitkom na Neretvi na vrhu su liste najgledanijih filmova u bivšoj Jugoslaviji. Navedena četiri filma prikazivana su u mnogim državama, što su jugoslavenske vlasti poticale iz političkih i ideoloških razloga. No, njegovi filmovi su donosili i velike zarade.
Skopje 63, dugometražni dokumentarni film, bio je prikazivan na svim televizijama svijeta i svom je autoru donio prestižnu UNESCO-vu nagradu Kalinga za “vrhunsko ostvarenje na području umjetnosti i znanosti”.
Dobitnik je brojnih nagrada, američka Akademija za nauku i umjetnost nominovala je njegov film Bitka na Neretvi za Oscara.
Bulajić je 2010. godine preko medija ušao u konflikt s Antunom Vrdoljakom koji je za potrebe svoje dokumentarno-igrane serije „Tito“ koristio njegove snimke Titovih memoara koje je snimao 70-ih godina prošloga stoljeća za Televiziju Zagreb. Vlasnik tih memoara je HTV, ali je Bulajić tvrdio da polaže autorska prava te da se bez njegova dopuštenja nikome ne može ustupiti korištenje materijala.
