Podcast o Tuzli ovog petka donosi nam petanestu epizodu, a danas od 15 sati putem YouTube kanala RTV Slon slušate i gledate priču o kultnoj tuzlanskoj ćevabdžinici “Limenki”.
Ako ste Bosanac ili Bosanka, onda ste sigurno gurman i uživanje u iću i piću nekako je stvar kulture i stila života. Ako ste Bosanac ili Bosanska, na dugo i na široko u svakoj besjedi hvaliti ćete se nacionalnom kuhinjom a delicije i recepte spremni ste nabrajati do u nedogled. Talijani se ponose picom, Austrijanci šniclom, Francuzi sirom i vinom, ali se niko ne hvali kao Bosanci – burekom i ćevapima. A kad pričamo o ćevapima, onda vam je sigurno poznato i vječno takmičenje koji su ćevapi u Bosni i Hercegovini najbolji: Sarajlije se hvale svojim, Banjalučani naravno banjalučkim, Travničani kažu da su njihovi najbolji. Za Tuzlanke i Tuzlake dileme nema, najbolji ćevapi su tuzlanski, of course.
Hvalila se Tuzla umijećem svojih ćevabdžija, a u Tuzli ih je bilo „na izvolite“…. Ćevapi kod Bešlagića, Ćevapi iz Složne braće, ćevapi kod Zlaje, Sarajka- čudno ima za tuzlansku ćevabdžinicu i naravno samo jedna, jedinstvena “Limenka”. Danas, čini mi se najstarija ćevabdžinica u Tuzli koja još uvijek radi.
Proputovali su ćevapi iz “Limenke” cijeli svijet, jer ako Tuzlu sa sobom ne možemo ponijeti, možemo bar miris i ukus ćevapa iz Limenke koji sa sobom nosi miris Tuzle, sjećanje na odrastanje, na mladost, utočište i bijeg od tuge, nostalgije.
Iz epizode izdvajamo:
Gradsku ćevabdžinicu “LIMENKA” osnovao je davne 1967. god. Nešfet Rufati. Objekat je bio napravljen od željezne konstrukcije koja je iz vana bila obložena limom. To je bio drugi objekat karaktera ćevabdžinice u privatnom vlasništvu i zapošljavao je šest radnika. Naziv objekta je bio “Gradska Ćevabdžinica”. Nešfetovi sinovi, Dževat i Enver su tada imali 14 i 10 god. U tim godinama su pomagali svome ocu koliko su mogli. Kako su godine prolazile posao se širio, a ekipa se povećavala, tako da su braća Rufati polako preuzimali obaveze od svog oca. Godine 1985. osnivač Nešfet odlazi u zasluženu mirovinu, a nedugo nakon toga i sa ovog svijeta. Braća Rufati preuzimaju sav posao u svoje ruke. Kako je objekat bio privremenog karaktera i obložen limom, sami gosti su ga nazvali “Limenka”. U želji da to uvaže i ozvaniče, braća su promijenila naziv objekta u Gradska ćevabdžinica “LIMENKA”. S obzirom da je objekat bio privremenog karaktera, intenzivno se radilo na tome da dobije trajni karakter. To se ostvarilo 2008. god., a novi objekat je završen 2010. god.
I dok čekamo, novu epizodu i novu tuzlansku priču, za sve vas koji ste propustili, preporučujemo da pogledate i epizodu o Lilanju- jednom od najstarijih narodnih običaja tuzlanskog kraja.
Sve epizode dostupne su na YouTube kanalu RTV Slon i na našim društvenim mrežama. U okviru playliste Tuzla calling pogledajte sve do sada objavljenje priče, bilo kad i bilo gdje, na vašim mobitelima, tabletima, laptopima. Sasvim besplatno, naravno.
