23.9 C
Tuzla
20.05.2024.

Zbog čega, u vrijeme pandemije, ne vjerujemo institucijama?

Već godinu dana svjedočimo plasiranju raznih informacija o korona virusu, od njegovog porijekla, do problema koje je napravio u cijelom svijetu, informacija je pregršt, a znanje izgleda uzmiče pred neznanjem. Upravo  zbog toga, komunikolozi naglašavaju da je jako bitno da mediji u javnost plasiraju tačne i relevatne informacije.

No, da bi mediji kvalitetno informirali, institucije se moraju otvoriti, moraju komunicirati ali I planirati reagovanje na krizu.

“Konkretno mislim da je suština problema jeste da  imamo situacija što nemamo ljude ispred institucija koji su osposobljeni da se  koji će baviti tim poslovima da upravljaju kriznim komuniciranjem. Uglavnom u ovih godinu dana su reagovali ministri i premijeri tj. ljudi koji se ne bi trebali baviti tim poslovima  nego bi trebali biti usmjereni od strane  ljudi kojima je struka da se bave komunikacijama i odnosima sa javnošću” naveo je Mirza Mehmedović, profesor na Odsjeku za Žurnalistiku Univerziteta u Tuzli

Jedan od elemenata ispravnog komuciranja u kriznim situacijama  jeste redovnost u pružanju informacija i utvrđivanja načina protoka informacija prema javnosti. Dok smo početkom, sada već jednogodišnje krize, imali konferencije kriznih štabova i vlada, čas otvorenog čas zatvorenog tipa  sa ograničenim mogućnostima za postavljanje pitanja, godinu kasnije, umjesto da komunikacija bude dvosmjernija, ona, nažalost, sve više poprima karakter jednosmjerene naredbodavne komunikacije u kojoj ama baš ni jedan instutucija ne nudi adekvatne odgovore zašto se određene mjere donose ili ne donose.

Zbog nedostatka relevatnih informacija iz institucija u cijeloj kriznoj situaciji  sve je manje i povjerenja u ono što čitamo, čujemo, vidimo, a samim tim i u institucije i u odluke.

“Ovdje se očekivala jedna odlučna aktivnost zdravstvenih vlasti da osiguraju prenos i relevantne informacijeo tome šta se dogodilo, šta se poduzelo i šta će se poduzeti. To je bio način da se stvori povjerenje javnosti u državu ali i u sistem. Javnost je morala biti obavještena o cijeloj situaciju i da javnost vjeruje u opravdanost određenih mjera i određenih postupaka” istakla je Vesima Čičkušić, stručnjakinja u oblasti medijske pismenosti.

Na pogrešan način komunicirane ili nedovoljno komunicirane činjenice dovele su do toga da svi sumnjaju u sve, od kvaliteta vakcina, do mjera koje su na snazi, pa na treba čuditi što na ogromne brojeve zaraženih I umrlih još uvijek imamo negiranje postojanje virusa i kategoričano odbijanje poštivanja javno zdravstvenih mjera. Po svemu sudeći tek će nas od  vakcinacije glava zaboliti.  Onoga  dana kada vakcine za masovno cijepljenje stignu, po rekacijama u javnosti, pitanje je ko će  uopće pristati se vakcinsati.  Plana, ni za edukaciju ni za pravovremenu informaciju, nema, a između ostalog, taj plan trebao bi biti jedna od ključnih obaveza kriznih štabova.

Krize se, ukoliko želimo pozitivnu rekaciju javnosti i prihvaćenje moraju iskomunicirati a ne naređivati.

 

 

Vezane vijesti

TUZLA