Lejletul-berat, noć polovine mjeseca šabana, nastupa večeras. U islamskoj tradiciji ova noć ima posebno mjesto i vezuje se za oprost, milost i priliku za pokajanje, a brojni vjernici je provode u namazu, dovi i učenju Kur’ana.
U predajama se navodi da je riječ o noći u kojoj se ljudima otvara mogućnost oprosta i Božije milosti. U jednoj od prenesenih izjava stoji: “Ovo je noć polovine šabana. Uzvišeni Allah večeras pažljivo promatra Svoje robove i oprašta onima koji traže oprost i obasipa Svojom milošću one koji milost mole. Bez ičega ostavlja samo one koji mrze druge.”
Hazreti Aiša, r.a., prenosi događaj iz života Poslanika, a.s., opisujući njegov dugi noćni namaz i sedždu, nakon koje joj je pojasnio da je riječ upravo o noći polovine šabana, noći u kojoj se, prema predajama, otvaraju vrata oprosta onima koji ga iskreno traže.
U drugim predajama spominje se i slikovit opis da Allah u ovoj noći oprosti većem broju ljudi nego što ima dlaka u vuni stada plemena Benu Kelb, koje je bilo poznato po velikim stadima, čime se ukazuje na širinu oprosta i milosti.
Prenosi se i da su iz oprosta izuzeti oni koji svjesno ustrajavaju u teškim grijesima, poput mržnje, prekidanja rodbinskih veza, oholosti, neposlušnosti roditeljima i teških poroka.
Iako među islamskim učenjacima postoje različita mišljenja o jačini pojedinih predaja, dio autoriteta smatra da njihov zbir potvrđuje posebnost Lejletul-berata, zbog čega je ova noć kroz tradiciju često obilježavana ibadetom.
Preporučuje se dobrovoljni noćni namaz, učenje Kur’ana, zikr i dova, bez strogo propisanog broja rekata, uz duže zadržavanje na kijamu i sedždi. Posebna pažnja pridaje se dovi, za koju se vjeruje da ima posebnu vrijednost u ovoj noći.
U predajama se također spominje i preporuka dobrovoljnog posta narednog dana, petnaestog dana mjeseca šabana, što je praksa koju su njegovali brojni raniji muslimani.
