Kantonalna Vlada i Krizni štab u petak su zaprijetili uvođenjem lockdowna ukoliko se epidemiološka situacija u kantonu ne popravi. Građani su burno i negativno reagovali na mogućnost zatvaranja. Da je takva reakcija opravdana govori i činjenica da je ova mjera zasnovana na pretpostavci, jer istraživanje o opravdanosti i efikasnosti lockdowna nije urađeno.
”Možemo biti svjedoci da i u ovim državama gdje su prisutna tzv. zaključavanja da i dalje imaju visok broj zaraženih… suština je da se minimizira odnosno smanji broj kontakata, naravno to je nemoguće učiniti u potpunosti,” rekao je za RTV Slon Božo Jurić, ministar zdravstva TK.
Tako je, prema predloženim mjerama, planirano i zatvaranje ugostiteljskih objekata iako ne postoje dokazi da se baš zbog ugostiteljskih objekata povećava broj zaraženih. Još uvijek, iako pandemija traje godinu dana niko u Bosni i Hercegovini nije izašao sa podacima koliko se ljudi zarazilo u javnom prijevozu, u kafićima, tržnim centrima, buticima ili kod frizera. Sa druge strane postoje ekonomske projekcije šta lockdown odnosi. Desetine miliona maraka dnevno iznosili bi gubici u privredi, a time bi čak oslabili i zdravstveni sistem koji ova mjera navodno čuva.
”Naš problem je broj umrlih i to nam govori da imamo poteškoća u zdravstvenom sistemu i da trebamo ulagati više u zdravstvo, a za to su potrebna finansijska sredstva koja obezbjeđuju privrednici. Blokadom privrede, zatvaranjem kantona mi bi smanjili potencijal podrške zdravstvenom sektoru i onda bi imali vjerovatno i gore parametre po osnovu broja umrlih,” poručuje Admir Čavalić, ekonomski analitičar.
No, premijer kantona nije predvidio takva velika ulaganja u zdravstveni sistem, koji očito to treba, nego je najavio pomoć privredi nakon što je lockdown sroza.
”Teško je pronaći pravi model koji bi bio i učinkovit, a i koji bi zaštitio ekonomske tokove. Teško je naći balans i mjeru u svemu tome,” dodao je ministar Jurić.
Zbog toga kantonalna Vlada i Krizni štab do sada nisu uveli lockdown, ali nisu primjetni ni veći koraci ka poboljšanju zdravstvene usluge, zapošljavanju novih kadrova i povećanju kapaciteta. Upravo to su uradili u Beču, gdje je od prvog aprila na snazi i lockdown koji je već dao rezultate. Svijest ljudi, ali i provođenje mjera je tamo drugačije, kaže Ivana Jurić, koja već četiri godine živi u glavnom gradu Austrije: ”Lockdown je ponovo stupio na snagu samo u tri pokrajine… zbog velikog broja novozaraženih. Prije sedam dana je broj zaraženih bio preko 3,5 hiljada. Lockdown je dao rezultat jer je jutros recimo prijavljeno 1900 novih slučajeva.”
U Beču je sve zatvoreno osim supermarketa, apoteka i drogerija, dok se kazne kreću i 1.400 eura. Ipak, iskustvo lockdowna u Sarajevu pokazuje da zatvaranje u bh društvu nije rješenje jer se ljudi onda okupljaju u kućama, stanovima, vikendicama i idu u gradove gdje on nije na snazi, te tako samo šire zarazu.
”Mi nemamo sada luksuza da ulazimo u mjere koje opet nisu zasnovane na bazi nauke, istraživanja, nego čisto potrebe da se nešto radi i da se interveniše od strane države,” smatra Admir Čavalić, ekonomski analitičar.
Takvog stava je i većina anketiranih građana: neki pak najavljuju proteste u slučaju uvođenja lockdowna, dok su neki za kažnjavanja. Svjesni su da bi lockdown značio gubitak posla, smanjenje plata i neizvjesnu egzistenciju.
”Građani koji se ne pridržavaju maski itd džaba im lockdown… gledam evo sada po gradu… najviše omladina ne poštuje ne nose maske, ni na bradi čak što bi rekli. Nisam za lockdown,” kaže jedan od građana Tuzle, dok jedna od građanki kaže: ”20-30 godina sam na birou, nemam primanja, sama živim. Znači sutra da budu protesti zbog toga, a bili bi, ja bih prva izašla.”
Naši sagovornici saglasni su da je moguće mnogo toga uraditi i bez zatvaranja koje očito donosi više štete nego koristi. Ulaganje u zdravstvo, njegova informatizacija, proširenje kapaciteta, edukacija građana i aktivno provođenje mjera mnogo su, poručuju analitičari, bolji i efikasniji put od lockdowna.
