Zgrada Soda So, nekadašnje sjedište Vlade TK spaljena je tokom demonstracija i nezadovoljstva građana 2014. godine, a val nezadovoljstva obespravljenih radnika, sa tuzlanskih ulica proširio se i na ostale gradove.Danas, devet godina poslije jedini spomenici tzv. bosanskog proljeća samo su zgarišta. Cijela priča u vezi s februarskim protestima 2014. godine počela je 5. februara kada su radnici nekadašnjih giganata Konjuha, Polichema i Dite, uz podršku drugih građana Tuzle organizirali proteste ispred Vlade Tuzlanskog kantona, zahtijevajući sastanak sa tadašnjim premijerom TK-a Seadom Čauševićem. Protesti su ubrzo prerasli u demonstracije u kojima je zapaljena zgrada Vlade, a premijer je podnio ostavku. Iako se činilo da će uslijediti značajne promjene, do toga nije došlo, svjedoče oni koji su i tada ali i danas u istom položaju.
“Po meni više ne postoji radnička klasa. U 90 posto firmi koje su se borile u njima ne postoje sindikati. Ne postoji nikakvo radničko okupljanje. Više se radnici ne smiju okupiti, ne smiju se pobuniti. Onako je kako gazda kaže, tako je” rekao je Dževad Mehmedović, bivši predsjednik Sindikata Dite
Februarskim demonstracijama prethodilo je višemjesečno okupljanje radnika fabrika uništenih lošim privatizacijskim potezima, koji su ostali bez radnih mjesta, zabrinuti za egzistenciju svojih porodica. Svake srijede svoje nezadovoljstvo su izražavali ispred zgrade Kantonalnog tužilaštva i sudova. Jedan od zahtjeva koji su tada okupljeni radnici iznijeli bilo je i uvezivanje radnog staža. Isto to traže i danas.
“Danas poslije devet godina, mi samo tražimo da se uveže radni staž radnicima koji su istjerani sa posla. I njihova je dužnost da sada uveže radni staž. Ustavni sud je donio Zakon o stečaju, ali se ne primjenjuje. U našoj državi, šta god da donese Ustavni sud u BiH to se ne poštuje, i pitam se kakva je to država u kojoj se ne poštuju odluke Ustavnog suda“ dodao je Enes Tanović, član Sindikata solidarnosti
Iz Sindikata solidarnosti ističu kako su, za razliku od sindikata u zemljama Zapada koji se bore za radnička prava, sindikati u BiH produžena ruka vlasti.
„Podijeljeni su sindikati, vidite da je sindikalna scena raspjepkana. Imamo dva predsjednika Saveza samostalnih sindikata, ne zna se ko je od njih dvojice legalan. Znači moramo imati jak, moćan sindikat kao na zapadu . Vi tamo ne tražite sami prava, imate sindikate i to je gotovo, završeno“ dodao je Sakib Kopić, predsjednik Sindikata solidarnosti
Na devetu godišnjicu februarskih protesta, tek nekolicina bivših radnika, penzionera okupili su se da kako ističu „odaju počast paloj borbi“ iz koje spaljena zgrada Soda so zgrade svjedoči da je postojao bunt građana.
“Pridružujem se kao i danas što sam se pridružila ali kad treba paliti Tuzlu odnekle se stvore ljudi. Ovo je jako ružno i sve će to biti sa naših leđa.Nisu to uradili radnici firme da se razumijemo. To su uradili ljudi sa strane” nastavila je Ilinka Mezei, bivša radnica HAK-a
„Te 2014. Godine smo mislili da će biti preokret u društvu, državi. Međutim, ljudi su iskoristili tu 2014 godinu za sebe.“ zaključio je Enes Tanović, član Sindikata solidarnosti.
Danas, kako tvrde Bosna i Hercegovina iz godine u godinu postaje zemlja staraca. Mladi se školuju i odlaze u zemlje koje su razvijene , da ih i dalje razvijaju. A, da su se te godine desile promjene, danas bi BiH bila uređena država, poručeno je danas na devetu godišnjucu februarskih protesta u Tuzli.
