Danas su se u Građevinsko-geodetskoj školi Tuzla okupili nekadašnji učenici. Proslavili su 45 godina mature i rado se prisjetili dešavanja kada su bili đaci ove škole.
Prije 45 godina sjedili su u klupama kao i danas. Bili su učenici Građevinsko-geodetske škole, a sada su pri kraju radnog vijeka, neki i u penziji. Okupljaju se svakih pet godina, kada se prisjećaju školovanja, školskih kolega i profesora. Tokom ovog okupljanja, minutom šutnje prisjetili su se onih kolega i profesora koji nisu više među živima. Druženje je počelo razgovorom sa nekadašnjim profesorom Muhamedom Azabagićem.
Profesor Azabagić je u penziji već 14 godina. Ovo mu je prva generacija, i sjećanja na njih ga dobro služe. Kaže da ima samo lijepe uspomene, jer je ovo bila jedna od najboljih generacija koja je izašla iz škole za vrijeme njegovog rada.
”Da je ova škola bila vrlo dobra, proizvodila je dobre kadrove, profesora ja bilo dosta kao i učenika, odjeljenja su bila i do 45 učenika, tako da kad uporedimo danas gdje je 20-tak učenika, to je neuporedivo. Tada 45 učenika nije moglo stati ni u klupu, bilo je raznih programa, tako da su mnogi držali svoje blokove na krilu. To su bila lijepa vremena”, navodi profesor Azabagić.
Ovo je prvi put da je profesor Azabagić došao na druženje ove generacije, pa su ga obuzele i emocije. Kaže, drago mu je vidjeti da su oni ostali drugovi i nakon svih dešavanja 90-tih godina, ali i poslije toliko vremena, iako žive na različitim mjestima i državama. Rado se sjeti odlazaka na ekskurzije van bivše države, što je bilo zanimljivo i učenicima.
”To su bila lijepa vremena. Kad sad pogledamo gdje idu učenici, to se ne može uporediti tad i sad”, ističe on.
I među nekadašnjim učenicima slično mišljenje. Kada se sjete školskog doba, kažu, bilo je to lijepo vrijeme, lijep život generalno tada, pa i samo školovanje.
”Samo jedna velika stvar fali, a to su dvije osobe koje nam jako nedostaju. Nema nam Majde Hadžimustafić i Lutve Ramića koji su bili baza svega što se ovdje događalo. To je jedna velika praznina koju svi osjećamo. Sve drugo je lijepo. Danas se svi zdravo, veselo i sretno osjećamo. Svi smo u godinama, a ništa nas ne boli”, kaže Radmila Renovčević, nekadašnja učenica Građevinsko-geodetske škole Tuzla.
Nekadašnji učenik Džemal Smajlagić da su nakon 45 godina emocije tu, sjećanja i uspomene.
”Lijepo je da se sretnemo, da obnovimo uspomene, svaki put se radujemo novom susretu”, rekao je on.
Ovo druženje je nastavljeno u restoranu, gdje su uz opušteniju atmosferu, muziku uživo, nastavili razgovor koji su započeli u školskim klupama. Nadaju se da će se u budućnosti češće susretati, da neće čekati narednih pet godina za novo druženje.
