Otkrivanje ranih simptoma Alzheimerove bolesti pruža najveću šansu da se uspori njen razvoj. Dosadašnja istraživanja pokazala su da se znakovi bolesti mogu prepoznati u govoru, disanju ili sastavu crijevne mikrobiote. Nova studija sada dodaje još jedan rani indikator – smanjenje čula mirisa, koje se može javiti čak i prije nego što nastupe kognitivna oštećenja, piše ScienceAlert.
Dok su prethodna istraživanja već povezivala gubitak mirisa s mogućim ranim upozorenjem na Alzheimerovu bolest, mehanizmi su ostajali nejasni. U novoj studiji naučnici su analizirali snimke pozitronske emisione tomografije (PET), uzorke moždanog tkiva miševa i ljudi, kako bi otkrili neuronske osnove ovog poremećaja.
Rezultati ukazuju da imuni odgovor mozga igra ključnu ulogu u gubitku mirisa povezanom s Alchajmerovom bolešću. Posebno, mikroglija – specijalizirane imune ćelije u mozgu – prekidaju veze između olfaktorne sijalice i lokus koeruleusa.
Olfaktorna sijalica nalazi se u prednjem dijelu mozga i prima signale od receptora mirisa u nosu, koje zatim šalje drugim moždanim regijama na obradu. Lokus koeruleus smješten je u moždanom stablu, ali utiče na olfaktornu sijalicu i druge dijelove mozga putem dugih nervnih vlakana.
„Lokus koeruleus reguliše brojne fiziološke mehanizme, uključujući moždani protok krvi, cikluse spavanja i budnosti te senzornu obradu. Ovo posljednje odnosi se i na čulo mirisa“, objašnjava neurobiolog Lars Paeger iz Njemačkog centra za neurodegenerativne bolesti (DZNE) i Univerziteta Ludvig Maksimilijan u Minhenu (LMU).
U ranim fazama Alzheimerove bolesti dolazi do promjena duž nervnih vlakana koja povezuju lokus koeruleus s olfaktornom sijalicom. Te promjene aktiviraju mikrogliju da razgrađuje neurone, jer membrana nervnih ćelija pokazuje signalne molekule – poput fosfatidilserina – na površini. Taj proces, poznat kao „signal pojedi me“, obično je povezan sa sinaptičkim orezivanjem, tj. uklanjanjem disfunkcionalnih neuronskih veza.
Naučnici pretpostavljaju da abnormalno ponašanje neurona, izazvano hiperaktivnošću u ranim fazama bolesti, dovodi do ovih promjena.
Studija je kombinovala više metoda: istraživanje miševa s karakteristikama Alchajmerove bolesti, analizu postmortalnog tkiva oboljelih ljudi i PET snimke mozga pacijenata s Alzheimereovom bolešću ili blagim kognitivnim oštećenjem.
„Problemi s mirisom kod Alchajmerove bolesti već se neko vrijeme povezuju s oštećenjem nervnih puteva, ali uzroci nisu bili jasni. Naši nalazi sada ukazuju da imunološki mehanizmi stoje iza tih disfunkcija – i što je posebno važno, oni se javljaju već u ranoj fazi bolesti“, kaže neuronaučnik Joakim Herms iz DZNE i LMU.
Otkriće je značajno jer rana faza Alzheimerove bolesti pruža najviše mogućnosti za liječenje. Prepoznavanje gubitka čula mirisa kao ranog simptoma može otvoriti put preciznijem testiranju i ranijoj dijagnozi, prije nego što se pojave ozbiljniji kognitivni problemi.
„Naši nalazi mogli bi pomoći u ranoj identifikaciji pacijenata s rizikom od razvoja Alchajmerove bolesti, omogućavajući raniju primjenu terapija koje ciljaju amiloid-beta i time povećavaju šansu za pozitivan ishod“, zaključuje Herms.
