Nakon femicida koji se u petak dogodio u Gradačcu kada je trostruki ubica Nermin Sulejmanović ubio Nizamu Hećimović, a sam čin zlostavljanja i ubistva prenosio uživo na Instagramu, pokrenula su se brojna pitanja.
Među najvažnijim svakako je ono koje se tiče izmjena Zakona koje bi ženama trebale osigurati bolju zaštitu i uvesti strožije kazne za nasilnike. Državni ministar za ljudska prava Sevlid Hurtić pozvao je parlamentarce da hitno reaguju i donesu bolji zakonski okvir za zaštitu žena.
“ To su stvari koje moramo govoriti, ali bez Zakona koji će se odnositi da za jedan šamar možete dobiti godinu zatvora, a za ubistvo 40 godina zatvora mi se nećemo pomaknuti. Pogledajmo malo Evropu i svijet i mislim da se taj Zakon o femicidu pod hitno mora usvojiti da bi mi znali da ti ljudi koji maltretiraju žene, ubijaju, da ih čeka 40 godina zatvora ako se ponovi ovo što se desilo”, rekao je Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava BiH.
A desio se femicid u pravom smislu te riječi. Bez razmišljanja, bez oklijevanja i bez empatije. Kako navodi Hurtić, u lancu odgovornosti zakazao je cijeli sistem.
“ Organi bezbjednosti su dojavili njemu gdje se krije žena koja je ubijena i ne priča se o jednoj osobi, radi se o više osoba i priča se čak i o varijanti da su s njim komunicirali i drugi. Sve bezbjednosne službe u BiH su se uključile u to da vještače telefon da se vidi ko je s njim razgovarao u periodu prije nego što je ubijena dotična žena”, navodi Hurtić.
Ovaj slučaj femicida bio je inicijalna kapsula za buđenje javnosti. Građani se s pravom pitaju: Hoće li i ko odgovarati?
S druge strane, u sigurnoj kući “Vive žene” u Tuzli koja je ujedno i jedina u našem kantonu primjetan je porast broja žena koje traže utočište i bijeg od nasilnika
„Mi imamo svake godine između 80 i 120 žena i djece, a ove godine ćemo dogurati do 200, jer već sad preko ljeta zaštitna kuća je puna. Da li to ima veze sa temperaturom ne znam, ali uvijek ima intenziviranje nasilja u porodici kad je jako toplo“, istakla je Augustina Rahmanović, psihoterapeutkinja u sigurnoj kući “Vive žene” Tuzla.
Iako se u sigurnoj kući ženama pruža adekvatna zaštita, podrška i smještaj, strah je ono čega se žrtve nasilja teško oslobađaju, a neke od njih prinuđene su vratiti se nasilniku.
“ Na jednoj strani ima veze sa teškim procesom nasilja u porodici, emotivnom i psihičkom da je žrtvi teško da se oslobode svog počinioca ali ima i žena koje se moraju vratiti zato što vrlo često finansijski zavise od njega, ali ima i žena koje žele da sačuvaju svoj brak”, smatra Rahmanović.
Iako je femicid u Gradačcu poljuljao vjeru u cjelokupan sistem zaštite, sada moramo biti jače nego ikada, poručuju iz Udruženja Vive žene, te apeluju na žrtve nasilja da ne odustaju od traženja pomoći, jer poraz svih nas u slučaju Nizame Hećimović, ne smije biti pobjeda nasilnika.
„Ako primijete da ih neko prati, uhodi, provjerava mobitele i do momenta kada su kući i nad njima se vrši psihičko, ekonomsko i u najgorem slučaju fizičko nasilje da se obrate za pomoć, jer pomoć postoji i možete se izvući iz kruga nasilja“, rekla je Suzdina Bijedić, koordinatorica u sigurnoj kući “Vive žene” Tuzla.
Osim uvrštavanja femicida u zakon, potrebno je raditi i na prevenciji nasilja kao i na edukaciji svih građana, poručuju iz Udruženja Vive žene i nadaju se da je sada svima jasno da nasilje u porodici nije i ne smije biti privatna stvar, te da je građanska dužnost prijaviti ga!
Pripremila: Merjema Hodžić
