Položaj žrtava ratne torture u BiH nije jednak. Dok entitet Republika Srpska i Distrikt Brčko imaju svoje zakone koji regulišu prava ove populacije, u Federaciji BiH je to još inicijativa. Postoji od 2006-te, a posljednji put je u parlamentarnoj proceduri bila 2013. godine. Žrtve ne mogu ostvariti što bi trebale, pa je ovo i dalje aktuelna tema, 28 godina poslije rata.
”Dokle god ljudi koji su doživjeli rat i ratne torture ne dožive zadovoljenje pravde, mi ćemo biti u ovakvoj situaciji, imate osjećaj da se stalno vrtimo u krug i da sve veće probleme u društvu imamo”, navodi Jasna Zečević, direktorica UG ”Vive Žene”.
Ipak, slažu se učesnici sastanka institucionalnih mreža za podršku žrtvama, da u posljednjim godinama pomaka ima. Psihološka podrška ne nedostaje, a institucije poput Tužilaštva TK pomažu im za pripremu pred pravosudni postupak.
”Da im objasnim šta ih to čeka u tom pravosudnom postupku, kako će teći to saslušanje, kako će ići tok suđenja. Mi ne možemo niti smijemo uticati na takve svjedoke, ali kroz razgovor i ono što ja mogu da kažem kao stručno lice, koliko mogu pružiti u tim trenucima njima, nekad odustanu, a nekad i nastave s tim postupkom”, kaže Lejla Karalić, stručna savjetnica – psihologinja Tužilaštva TK.
U centrima za socijalni rad, zbog nepostojanja posebnog zakona u Federaciji BiH i državi, u ostvarenju određenih prava za žrtve, vode se drugim zakonskim odredbama.
”Uvodeći ih u socijalna prava po osnovu Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom. Žrtve torture su pretežno civilne žrtve rata koje mi na osnovu tog zakona uvodimo u pravo, spram oštećenja onog kojeg su imali na osnovu djela koje su prema njima počinjena”, ističe Muhamed Majdančić, direktor Centra za socijalni rad Kalesija.
Nevladin sektor i niži nivoi vlasti ponovo traže usvajanje zakona na državnom nivou. Na takav način, tvrde, pomoglo bi se žrtvama.
”Ako bi se donio Zakon o žrtvama torture postoje međunarodni fondovi za reparaciju žrtava torture koji su spremni uložiti u ovu zemlju da bi se otvorio fond za reparaciju žrtava rata i torture. Međutim to ne može ići na entitete, to mora biti državni nivo”, potcrtava Zečević.
Tačnih podataka o broju žrtava nema, ali su procjene Ujedinjenih nacija da ih je bilo 200 hiljada. U nevladinom sektoru su uvjereni da je taj broj danas manji, jer su mnoge žrtve preminule ili otišle iz zemlje.
