Još jedan 11-ti u mjesecu, još jedno mirno okupljanje na Trgu slobode u Tuzli, podsjećanje na 11. juli 1995. godine i genocid u Srebrenici. Ovaj put je malo članica Udruženja ”Žene Srebrenice” jer su otišle na ukop i dženazu Hajri Ćatić, predsjednici ovog Udruženja. Borila se godinama za pravdu i kaznu zločincima. Sve do smrti.
Tišina, minuta šutnje i Fatiha. (snimci kako uče Fatihu)… Za Hajru Ćatić, majku Nine i predsjednicu Udruženja ”Žene Srebrenice”. Ovaj put podsjećanje na sve ono za što se borila tokom svih godina od počinjenja genocida u Srebrenici do danas. A borila se, za pravdu, za pronalazak posmrtnih ostataka svoga Nine. Do smrti.
”Nikad nije posustajala, sve je govorila, da mi je samo da nađem mog Ninu dok nisam umrla, ali to se nije desilo”, kazaala je Habiba Mašić, članica Udruženja ”Žene Srebrenice”.
Iako je Hajra tragala i za nekim njegovim predmetima, nije ništa pronašla. Tragala je i po šumama i po grobnicama. Bijeli nišan sa Nininim imenom u Memorijalnom centru Potočari nije vidjela. Jedino što joj je do smrti ostalo u sjećanju je njegov posljednji izvještaj iz Srebrenice.
Posljednjih mjeseci Hajra se nije osjećala dobro, kaže Habiba, a među ženama Srebrenice ostat će upamćena kao heroina. Osim za pronalazak posmrtnih ostataka svog Nine, sa drugima se borila za pronalazak kostiju i ostale djece, očeva, djedova. Iz godine u godinu, žena Srebrenice je sve manje, a one koje su žive, ističu, nastavit će Hajrinim putem.
”Dok smo žive nastavit ćemo da tragamo, da molimo da se traže grobnice, da se pronađe i posljednja osoba, da se dostojanstveno ukopa”, navodi Habiba.
Ovo mirno okupljanje u Tuzli je sa prisjećanjem na Hajru Ćatić, a pored žena iz Tuzle, predstavnika Medžlisa, prisutni su bili i učenici Medicinske škole u Tuzli i Medrese.
”Kao što je običaj svakog 11. u mjesecu izađemo i podržimo ovaj skup, majke Srebrenice, to je naša obaveza, naša dužnost. Mi ćemo ustrajati na ovom putu, za svaki odlazak jednog člana iz ove grupe, potrudit ćemo se da dođe mnogo drugih”, naveo je Sifet ef. Suljić, imam Čaršijske džamije.
Profesorica Medicinske škole Tuzla Lejla Kusturica Divjak kazala je da se trude kroz obrazovni sistem, kroz časove, kroz posjete, da stalno djecu podsjećaju šta se desilo u Podrinju, da se to ne zaboravi, da je to bio genocid, čak iako to nisu doživjeli, da znaju, da pamte.
Ne smijemo zaboraviti genocid, ni borbu Hajre Ćatić za pravdu, poručeno je sa ovomjesečnog mirnog okupljanja.
