Pored problema sa kojima se svakodnevno susreću slijepe i slabovide osobe, žene sa oštećenjem vida već dugo se bore i sa rodnom neravnopravnošću. Zakonske regulative u našoj zemlji još uvijek nisu u potpunosti prilagođene osobama sa invaliditetom, što vodi do sve veće diskriminacije ovih osoba u društvu.
Gender akcioni plan BiH je napravljen tako da je samo u jednom od 15 poglavlja naglasak stavljen na slijepe i slabovidne žene, a radi se o socijalnoj zaštiti što bi u dogledno vrijeme trebalo mijenjati. Žene su u podređenom položaju u odnosu na muškarce u pogledu zaposlenosti a prema evropskim kriterijima 70% slijepih žena obavlja administrativne poslove dok su slijepi muškarci na rukovodećim pozicijama, ističe Tifa Tučić, predsjednica Udruženja građana oštećenog vida Tuzla
Iz Udruženja građana oštećenog vida ističu da slijepe osobe često nailaze na prepreke u procesu zapošljavanja, odnosno da poslodavci imaju predrasude zbog kojih određene poslove ne smiju povjeriti osobama sa nekom vrstom invaliditeta.
Samo 2% slijepih žena u TK je zaposleno i najčešće u državnim i javnim preduzećima kada slijepa osoba ode u penziju to radno mjesto se zatvara za druge slijepe osobe što je poražavajuće. Napredak tehnologije ne može biti izgovor jer se slijepe osobe sasvim dobro snalaze na računarima i mnoge od njih su informatički pismene, dodaje Tifa.
U cilju zajedničkog djelovanja u pravcu poboljšanja položaja žena sa oštećenjem vida, Udruženje građana oštećenog vida je u partnerstvu sa Gradskom organizacijom slepih Beograd i Savezom slijepih Crne Gore realizovalo brojne aktivnosti u okviru projekta Osnaživanje slijepih žena za borbu protiv nasilja, diskriminacije i rodne neravnopravnosti. Iskustva u susjednim zemljama nisu mnogo bolja u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, ističu iz partnerskih organizacija.
Ništa u Srbiji nije bolje. Jako malo ima zaposlenih slijepih osoba. Jedina prednost kod nas je što Gradska organizacija ima salon za masažu gdje je zaposleno sedam radnika i u okviru Saveza slepih Srbije u salonu za masažu je zaposleno četvero ljudi, a po drugim institucijama jako rijetko, kazale je Jovanka Lukić iz Gradske organizacije slepih i slabovidih osoba Beograd
U cilju zaštite i poboljšanja položaja osoba sa invaliditetom, u Crnoj Gori je unaprijeđena zakonska regulativa na ovom polju, pa je donesen Zakon o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom te brojna rješenja u Zakonu o zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji osoba sa invaliditetom. Međutim, zakoni su još uvijek samo slovo na papiru, budući da se ne primjenjuju u potpunosti.
Generalno smo uvidjeli da lokalne samouprave i institucije nisu upoznate sa ovim Zakonom na adekvatnom nivou. S druge strane još uvijek je diskriminacija prisutna, istakla je Katarina Bigović, savjetnik za međunarodne odnose Saveza slijepih Crna Gora.
U okviru ovog projekta za više od 30 članova Udruženja iz Tuzle organizovane su edukativne radionice o pravima osoba sa invaliditetom te rodnoj ravnopravnosti i društvenom položaju žena sa oštećenjem vida.
