Skoro pet godina nakon što su poništeni Lokalni izbori u Doboju 2020. godine, sudski procesi za, do sada, najveći slučaj izborne prevare u BiH još uvijek traju. Podignuto je ukupno 67 optužnica protiv 350 osoba, dok je Osnovni sud u Doboju do sada donio 27 oslobađajućih presuda za 139 optuženih i samo jednu uslovnu presudu protiv dvije osobe.
Većina presuda donijeta je po sličnom obrascu – izborna krađa je dokazana, ali nije bilo dovoljno dokaza da su za nju odgovorni članovi biračkih odbora, izvještava Transparentno.ba.
Analiza Transparency Internationala u BiH, koja je obuhvatila 22 prvostepene presude, pokazuje da je Tužilaštvo dokazalo da je volja birača prekrajana na dva uobičajena načina: glasanjem u ime građana koji nisu izašli na izbore, najčešće onih koji žive u inostranstvu, te glasanjem u ime umrlih osoba koje nisu brisane sa biračkog spiska.
Ovi obrasci zloupotreba uočeni su kroz svjedočenja građana i materijalne dokaze, a sumnje su prvobitno izazvane neuobičajeno visokom izlaznošću od skoro 70 posto, pri čemu je na nekim biračkim mjestima prema izračunima CIK-a glasao po jedan birač svakih 50 sekundi.
Nakon što je CIK naložio ponovna brojanja, sprovedena su i grafološka vještačenja potpisa i poređenja s podacima iz sistema IDEEA, pri čemu je utvrđeno da je između 10 i 20 posto potpisa birača bilo falsifikovano.
Najčešće se radilo o istim ili sličnim potpisima koje je upisivala ista osoba za više različitih imena, ponekad uz dodatak inicijala radi privida autentičnosti. Tužilaštvo je u većini slučajeva dokazivalo krađu od jednog do sedam glasova po biračkom mjestu, a ključni dokazi bili su svjedoci koji su tvrdili da oni ili njihovi srodnici nisu glasali, iako su njihovi potpisi evidentirani.
Dokazivanje je bilo otežano činjenicom da brojni birači čiji su glasovi zloupotrijebljeni nisu godinama dolazili u BiH, a policija ih nije pronalazila na prijavljenim adresama. Svjedočenja komšija da ih rijetko viđaju nisu prihvaćena kao validan dokaz, dok podaci Granične policije o neulasku tih osoba u BiH nisu mogli poslužiti kao dokaz na sudu, jer ne postoji obaveza evidencije svakog prelaska granice.
Presudama je ipak potvrđeno da je praksa glasanja u ime umrlih osoba dokazana, uz prihvatanje izvoda iz matičnih knjiga umrlih.
Sud je, međutim, u većini slučajeva zaključio da postojanje izborne prevare ne podrazumijeva automatsku krivičnu odgovornost članova biračkih odbora. Kao olakšavajuću okolnost, sud je naveo da su izbori održani u vrijeme pandemije, pa je nošenje maski otežavalo identifikaciju birača.
U presudama se navodi i da je moguće da su u ime odsutnih birača glasale druge osobe sličnih karakteristika, a da članovi biračkih odbora nisu bili svjesni zloupotrebe. Takođe, ostalo je nedokazano da su ovakve radnje promijenile ukupni izborni rezultat, jer se nije moglo utvrditi u čiju korist su glasovi zloupotrijebljeni.
Presude se dodatno oslanjaju na iskaze posmatrača na biračkim mjestima, od kojih većina nije uočila nepravilnosti. Međutim, veliki broj posmatrača i članova biračkih odbora bio je nominovan od političkih subjekata koji na izborima nisu dobili ni minimalan broj glasova, što otvara sumnju u stvarnu nezavisnost i međusobnu “suprotstavljenost” tih opcija.
Primjeri iz presuda, poput biračkih mjesta na kojima su dokazano glasale umrle osobe, pokazuju apsurd situacije – pojedini posmatrači su tvrdili da “nisu primijetili ništa neobično”.
Cijeli slučaj pokazuje duboke strukturne probleme izbornog procesa u BiH. Podatak CIK-a da je 10–20 posto potpisa bilo krivotvoreno ilustrira razmjere prevare, dok sama suđenja nisu obuhvatila nalogodavce i organizatore.
Glavni izvor zloupotreba ostaje neažurnost biračkog spiska, uključujući prijave umrlih osoba i činjenicu da veliki broj građana koji živi u inostranstvu ostaje evidentiran za glasanje.
Ovaj slučaj ističe potrebu za modernizacijom izbornog procesa, uključujući elektronsku identifikaciju birača putem biometrije i skenersko brojanje glasova, kako bi se povratilo povjerenje građana.
Takođe, neophodno je da pravosuđe istraži i procesuira one koji planiraju i organizuju izborne prevare, jer dosadašnji postupci uglavnom terete samo članove biračkih odbora, dok politički funkcioneri, u čiju korist se prevare provode, ostaju van domašaja zakona.
