Energetska kriza sve više zabrinjava građanke i građane BiH. Kako se zima približava, grijanje počinje bivati jedna od značajnijih tema. O tome kako izaći iz krize prijedlog je dao Zvjezdan Karadžin iz Naše stranke, a tekst prenosimo u cjelosti:
“Ruska agresija na Ukrajinu i s njom povezana kriza sa gasom i naftom u EU su do kraja ogolili prostu činjenicu da svaka zemlja, pa i EU, trebaju voditi politiku vlastite energetske održivosti.
Tome se mora pristupiti strateški, jer to se ne može napraviti brzo kada te nevolja snađe pošto izgradnja novih objekata traje desetak godina.
BiH, a posebno dio koji pokriva Elektroprivreda BiH, klasičan je primjer lošeg odnosa prema razvoju u cilju dugoročne energetske samoodrživosti. Sada će oni koji razmišljaju ‘mandatno’ reći pa mi smo izvoznici električne energije. To je tačno trenutno, ali kada se malo zagrebe ispod te činjenice dođe se do zaključka da je portfolio EPBIH 80% Termoelektrane (TE) i 20% hidroelektrane (HE), uz zanemariv udio Obnovljivih izvora energije (OIE).
Dalja analiza kaže da je tih 80% TE višestruko odradilo svoj radni vijek i da je ekonomski neisplativo (stepen korisnosti ispod 30%), i okolinski neprihvatljivo. Radi se o sedam termo blokova za koje u žargonu možemo reći da su stari automobili marke Ascona, koje su u svoje vrijeme bili dobri, i u pitanju je samo mjesec ili godina kada će ostati u defektu. Tog trenutka EP BiH postaje uvoznik električne energije.
Daljnja analiza kazuje da je izostalo racionalno ulaganje u glavni energent termoelektrane, a to je ugalj pa i takvi stari blokovi imaju nekvalitetan i neredovan ugalj što ih dalje urušava.
Kada se onda posmatra okvir u kojem se sve to dešava, a to je otvoreno tržište električne energije, onda je vrlo lako zaključiti gdje će se naći stare askone u utrci s novim mercedesima.
Za ilustraciju ću navesti samo jedan primjer u vezi s izgradnjom Bloka 7. U avgustu 2014. godine potpisan je EPC ugovor za njegovu izgradnju po sistemu ‘ključ u ruke’ i u septembru je podnesena aplikacija za kredit.
U isto vrijeme je potpisan EPC ugovor za izgradnju 450 MW bloka na ugalj u TE Turow (Poljska-članica EU). Taj blok u Poljskoj je u pogonu već tri godine, a mi nakon osam godina najvjerovatnije odustajemo od njegove izgradnje. Možete li zamisliti situaciju da smo ga izgradili do 2019. godine i normalno uložili u Rudnik Kreka kakva bi nam bila situacija sada kada je cijena na berzi 600 Eura/MWh, a njegova proizvodna cijena je projicirana na 55 Eura/Mwh. Da ne govorimo o energetskoj nezavisnosti.
Meni je neshvatljivo da u osam godina mandata Vlada na čijem je čelu Fadil Novalić i nije započet a kamoli završen nijedan energetski objekat koji je bio u planu (Blok 7 u TE Tuzla, Blok 8 u TE Kakanj, HE Vranduk, HE Ustikolina, HE Unac). Doduše, puštena je vjetroelektrana Podveležje, ali to energetski gotovo ne znači ništa.
No, ubrzana izgradnja OIE je također važan segment koji može značajno doprinijeti energetskoj nezavisnost naše zemlje.
Kada se pogleda portfolio Njemačke EP ili drastičnije Poljske elektroprivrede vidi se velika raznolikost energetskih izvora koji obezbjeđuju tu energetsku stabilnost (nuklearke, gasne elektrane, hidroelektrane, elektrane na ugalj i 10-20 % OIE. U Poljskoj je to sa 80 % TE). A mi imamo 80% TE koje su na kraju životne dobi i kojih srednjoročno neće biti, ili zbog dotrajalosti ili zbog neisplativosti.
Šta raditi sad i odmah? Po meni, samo držanje cijene električne energije na sadašnjem nivou je najviše što država može učiniti, svjesno locirajući gubitak u EPBiH, kao javnog preduzeća.
Sve ostalo je teško za kontrolisati jer se radi o privatnim preduzećima koja prodaju pelet ili drvo za ogrjev, a cijene nafte i gasa se već odavno određuju prema berzi. U slučaju da joj i mi postanemo uvoznici, isto će biti i za električnu energiju.
EP BiH je već rekla da neće imati dovoljno električne energije ako se narod počne grijati na struju. Problem je u tome kako to spriječiti ako ljudi izračunaju da im je jeftinije i čišće grijati se na struju sa sadašnjom socijalnom cijenom, u odnosu na cijenu peleta i drva, nafte i gasa koje se međusobno prate.
Možda bi jedno od rješenja bilo da za ‘normalnu’ potrošnju imamo jednu tarifu a za ekstra potrošnju stepenovano višestruku cijenu. U ovim našim uslovima može proći godina dok se to usaglasi!
Ono što mene brine je to da nema nikakvog suvislog plana kako srednjoročno i dugoročno obezbijediti energetsku nezavisnost.
Meni je nerazumljivo da raspoložive kapacitete HE na rijeci Drini ne iskoristimo.
U neko prošlo vrijeme kada je ugalj bio u modi susjedne Republike Hrvatska i Slovenija su ulagale u izgradnju Termoelektrana i iz njih 20-godišnjim ugovorima redovno dobijale struju.(Blok 6 u TE Tuzla sa Slovenijom, Blok 5 u TE Tuzla sa Hrvatskom, TE Gacko sa Hrvatskom, TE Ugljevik sa Slovenijom).
Zašto mi danas ne bi naprimjer pokušali zakupiti 200 MW iz novoplanirane Nuklearne elektrane Krško 2 (projektovana je na cca 1100 MW).
Sve što sam naveo je pokušaj da stvari jasno iznesemo i probamo staviti na svoje mjesto. Mi više nemamo vremena za rasprave po portalima, vrijeme je da se donosu jasne, utemeljene odluke, prilagođene stanju u kojem se naš energetski sektor nalazi. Inače, ne čeka nas ništa dobro!”, navodi se u saopćenju.
