Stanovništvo Bosne i Hercegovine petak, 24. juli 1992. godine pamtit će po zločinu koji su tadašnje organi SDS-a Prijedor proveli nad logorašima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a nakon oružanog i nasilnog preuzimanja vlasti u maju 1992. godine, saopćeno je iz Saveza logoraša BiH.
Provođenjem kontinuiranog terora i protjerivanja nesrpskog stanovništva sa ovih područja, skoro 3.000 stanovnika je prošlo neopisive torture koncentracijskog „Logora smrti – Keraterm“, a oko 300 logoraša je u ovom logoru položilo svoje živote u torturama i agresiji na našu jedinu državu Bosnu i Hercegovinu.
Logor je formiran na mjestu prijeratne tvornice keramike u Prijedoru, u prostorijama koje su prethodno korištene kao skladišta gotovih proizvoda, označena brojevima od jedan do četiri. To označavanje je ostalo i u periodu rada logora, o čemu su, pred sudom u Hagu, svedočili brojni, svjetski poznati logoraši logora “Keraterm”, kao što su Fikret Alić i Jusuf Arifagić.
Na ovaj dan, prema izjavama logoraša, uprava i čuvari logora su u tzv. “tricu“ prvo pustili izduvne gasove i dim, da bi natjerali logoraše da nasilno izađu na ulazna vrata, a onda su organizovano, sređenom mitraljeskom vatrom, na licu mjesta ubili preko 190 logoraša logora Keraterm.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu je dokazane zločine u Keratermu naveo i u optužnici protiv predsjednika Srbije, Slobodana Miloševića, ali zbog njegove smrti postupak je prerano okončan. Osim ovoga, mnogi od odgovornih osoba iz tadašnje civilne i vojne vlasti RS i Prijedora, te paravojnih jedinica, uprave i čuvara logora, su pravomoćno proglašeni krivim i kažnjeni dugotrajnim zatvorskim kaznama.
Kaznama koje su svjetska potvrda i definitivna osuda, ali svakako nikada i adekvatna satisfakcija za torture i neljudske postupke koje su isti uzrokovali logorašima i njihovim porodicama. Tijela ubijenih logoraša iz logora smrti Keraterm su kasnije skupljana po različitim grobnicama Tomašice, Starih Kevljana i Jakarine Kose.
– Sve ovo, kao i zadnja kolektivna dženaza 16 nevinih žrtava, u Kamičanima, samo su ponovo potvrda da još uvijek država nije odala minimum priznanja žrtvama torture, koje su svoje živote, dijelove tijela i duha trajno položili u temelje Bosne i Hercegovine. Još uvijek, država nije ispunila svoju obavezu prema logorašima i prema istini, konačnim donošenjem adekvatnog Zakona o žrtvama ratne torture, kako na federalnom, tako i na državnom nivou. A godine prolaze, a svjedoci odlaze, a obaveza ostaje – stoji u saopćenju.
RTVSlon/Fena
