Zamislite da bez pomoći druge osobe ne možete preći ulicu ili da u restoranu ne možete pročitati ponudu hrane i pića. Zvuči banalno, ali sa ovim problemima svakodnevno se susreću slijepe i slabovidne osobe. Kroz ove izazove prolazi i Emina, koja zbog svog invaliditeta nije mogla upisati ni željenu školu, a nikada nije mogla dobiti ni posao. Diskriminacija je nažalost dio njenog života.
“Otežano mi je otići do radnje sama, doktoru sama, evo pripremam se da idem doktoru. Ja moram za to nekoga naći. Isto tako za nas nema posla, nismo zaposleni, nema za nas posla, ne mogu da nam nađu”, kazala nam je Emina Sejdinović.
Ništa bolja situacija nije ni u drugim zemljama regiona. Sa potpuno istim problemima susreću se slijepe i slabovidne osobe i u Crnoj Gori. Najveći problem je socijalana uključenost i pronalazak posla. S tim se bori i Anđela iz Podgorice.
“Ono što je kod nas dinamično i najčešće jeste svakako diskriminacija u oblasti zapošljavanja jer se na prvo mjesto stavlja oštećenje vida u odnosu na kompetencije. Pored toga nepristupačnost informacija, pa onda pitanja koja su stvar našeg mentaliteta poput onog hoćete li se udavati i slično”, kazala je Anđela Dragović, predstavnica Saveza slijepih Crne Gore.
Upravo borba protiv diskriminacije žena sa oštećenim vidom, ali i njihova edukacija, teme su o kojima su kroz zajednički projekat govorili predstavnici udruženja slabovidnih osoba iz BiH, Srbije i Crne Gore. Zaključaj je da je ova kategorija društva u istom položaju u svim zemljama regiona.
“Svugdje je ta politika ista. Kada se u nekoj od ovih zemalja približe izbori, pokuša se da se više poštuje sve, ali u suštini zapošljavanje ne funkcioniše, školovanje ne funkcioniše”, rekao je Nikola Đorđević, predstavnik Gradske organizacije slijepih osoba Beograd
Nadajući se da će jednog dana početi funkcionisati, predstavnici Udruženja građana oštećenog vida Tuzla, edukuju slabovidne osobe da prijavljuju diskriminaciju, međutim, rijetki se na to odluče.
“Iskreno govoreći u odnosu na ono što mi imamo u BiH i koliko pratimo, jako je mali broj tužbi. Mi smo radili na edukaciji članica da podnose tužbe i nedavno smo ostvarili saradnju sa Pravnim fakultetom u Tuzli, studenti i profesori su voljni da nam pruže pravnu pomoć i daju pravne savjete”, kazala je Tifa Tučić, predsjednica Udruženja građana oštećenog vida Tuzla.
To će im, nadaju se, pomoći u borbi sa diskriminacijom, te da će se jednog dana izboriti da i Emina, i Anđela, s početka naše priče, ali i sve druge slijepe osobe, budu ravnopravne i da imaju jednaka prava kao i svi drugi.
